22.05.2011 još jedan duatlon za zadovoljstvo. Prije nego krenem,joga-sunčana i pravac prema zabavi. Prvo moram stati kod prijatelja u Sv. Heleni i malo mačevati sa današnjim kapetanima Lenkovića u čast pobjede nad Turcima 1557 g. ato su dani viteštva u sv. Heleni.
Malo smo se potukli,malo okrepili i produžio do Karlovca,do poslovnog partnera,koji je friški penzioner. Dao je mladim menanđerima da mu upravljaju firmom i to velikom. Bolje da ga nisam spomenuo a kamoli vidio,nije dobro. Sve moje pozitivne misli su sa njim zavrijedio je da se sad odmori a ne da se bori za zdravlje. Sumorne misli dotiću i mene jer i ja se spremam u prijevremenu penziju,pa kakvo će biti moje stanje mislim na zdrastveno.
Oštarski Stanovi,snajka,već me čeka domaći sir,malo razgovora i dalje prema Jošanima,tu uzmem ovčji sir.
I sad sam miran do Žrnovnice,a da nebi,otac je često govorio da vrag nikad ne spavam,pa tako ja uključim radio,dobro je čuti i poneku vijest.
Kad se poslije uobičajenih vijesti razleže pjevuckajući glas premijera:ne može to tako,da optuženici za najteža kriminalna djela i osuđenici sada optužuju one koji se bore protiv korupcije. Dalje nisam htio slušati,jer je to autogol onom izvješću o poglavlju 23. Biću zločest pa ću reči-poslano je dodatno izvješće.
A dodatno izvješće govori o ljudskim pravima u državi
Ne zanimaju me poltičke stranke niti neki VONS;SONS;BONS ali me brine položaj običnog čovjeka i njegova sigurnost.
Kako je Polančeć optužen za sve i sva,namjera mi nije ga braniti,premijer kao pravnica trebala bi znati da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže,pače nije ni osuđen za teški kriminal. Ima presudu za svetlarnik tj za rasvjetu terena u Đelekovcu,što nije ni teško djelo a takvuh dilova ima po Hrvatskoj koliko ti srce želi.
Naprimjer u Varaždinu,dogovorili zamjenu zemljišta da se napravi megatrgovina Merkator,to je sad uskočki predmet. Za mene nije ni prestrašno ako je neko uzeo proviziju za tu zamjenu zemljišta,Jelačićku iliti Ribnjak zvana šuma, a povijesni značaj,tu je taborovao Ban Jelačić prije nego je sa varaždincima skočio preko Drave da oslobodi Međimurje. Taj Ribnjak zarnjenjen je sa zemljištem od gradske firme/direktor je prije par dana pušten iz pritvora/. Ni to nije tako strašno,jadno i bijedno je da je taj Ribnjak/Jelačićka/ kupio čovjek 1936 g,došli oni 1945 g iz šume i uzeli mu taj teren a ovi današnji to mu nisu vratili tj njegovim nasljednicima.
Pitanje: Kakva je razlika između onih prije i ovih sada ,nikakva,jedni uzeli a drugi preprodali.
Vraćam se ljudskim pravima.
Dakle,krivo se tereti,nema presude a temeljna ljudska prava su narušena.
Na moju žalost od društvenih i tehničkih nauka najbolje sam svladao-pravo. Kazneni zakon,procesno pravo,građansko pravo,obiteljski zakon,ovršni zakon,obligacijski zakon,privredno pravo itd a da formalno znanje nisam sticao u instituciji nego kao životno iskustvo,neko bi rekao na ulici.
Eto sad je trenutak da kažem kad sam pet puta išao u prvi razred. Prvi razred osnovne,tu sam izvodio predstavu kao disleksičar,onda prvi razred srednje,pa prvi tehničkog fakulteta,pa prvi na informatičkom faks i na kraju,prvi ekonomije,tako,pet puta,ali pravo mi je priraslo srcu ko srčana mana.
Savjet,ni u jednom zakonu ne brani se sloboda govora,pa ni onima sa kaznenim prijavama,presudama,pa ni kad su na odsluženju kazne. Cijelo vrijeme,osumnječenik,kažnjenik može slobodno govoriti. Nema u presudama gubitak građanskih prava.
To je bilo samo,kada su se slali na onaj nudistički otok zvan Goli. Osobno sam poznavao one koji su bili na njemu. Poslije izdržane kazne,vraćali su se doma ali sa kaznom,gubitak građanskih prava na određeno vrijeme a to je značilo kao da ta osoba ne postoji,nije mogao glasati,što i nije neka kazna ali nije se mogao zaposliti,stalno nadziran,bio je nitko i ništa,trebao je doslovce krepat.
Zaključno,osumnječinik može biti svjedok protiv drugog prekršitelja zakona,pa sad neki nebi htjeli da im bivši pajdaši progovore.
I tako mogu ja lajati na Mjesec,a karavane prolaze,no ipak od tih pisanije ima koristi,više nema stupidnih izjava da se radi danonočno.
Sad sa ove bezlične teme na ljepšu. Trka je počela,malo trčanja,pa na bic stazu,koja je slična kao da se vozi na vrh Ivanščice,samo je cesta asfaltirana. Bilo nas je malo a ja završio kao drugi u kategoriji V-2,jer je Pavić tvrdio da kategorije V-5 nema. Dok sam ja protestirao na mojem pomlađivanju/vidljivo na slici/,Lovrić se previjao od smijeha.