Sentenca od 1945 do 1991 ili 24.10.2011.

Naslov je bio u početku sentenca 1945-1991 ali silom argumenta kroz članak došao na današnji dan.

Po starom, dobrom običaju nemam vremena pa me događaji pregaze.

Počeo sam o prof. Jurčiću-kolegij makroekonomske analiza, htio sam napisati da ću za njega glasati, jer u svemu smo na istom ekonomsku rješenju krize, osim moje radikalizacije o bankama i oko socijale.

E,tu je zato Lesar, on nema formalnog znanja o eko. kriznim momentima ali ga nosi socijalna osjetljivost i pravdoljubivost, znam ga kao i prof. Jurčića, iz jedne firme čakovečke gdje je bio skladištar, otišao u sindikate i završio u Saboru. I njemu bi mogao dati glas.

Trećem, kojeg neznam a bi mogao dobiti glas od mene, je Kosor. Njegove sve znam od Budiše  kojem skidam kapu, pošten i dalje nema. A znam neke, recimo, Čehok, Adlešić, da bili su u onih  77 saborskih ruku, ali važno je da više nisu kod Kosora.

Zašto guram Kosora, zato što je radikalan, na ljutu ranu ljuta trava, stolisnik iliti hajdučka trava. Istina, program mu je utopijski ali bez rezova i drastičnih nema na života.

Odmah poređenje sa Grčkom, kojekvi sumiti o EUR-u,/pisao sam da je ta valuta fuć/. Zašto, pa stvorili su mjernu jedinicu /EUR/ istu za sve u EU ali sve države nemaju istu produktivnost, pa je nemoguće sve izjednačiti. Jedni rade a drugi malo manje ili ništa ne rade, pa kako to može biti ekvivalent, recimo Njemačka i Grčka a ista valuta, malo morgen bi zapjeval kajzer Johan, kak su Njemci zvali Robića. Evo još jednog poređenja, Slovačka prema Grčkoj, tri puta manji prosječni dohodak a treba ih pomagat. To nije sve, Grci imaju i božičnicu i 13 plaću.

Žao mi je sirotinje u Grčkoj ali nisu realni, povijesno su bili opredjeljeni više na nerad nego na rad, objašnjenje malo nizije.

Misao o ujedinjenoj Europi bila je smislena o sporazumu čelik-ugljen ali sve ostalo, Schengen i Maastrich nije. Sad imaju problem, neriješiv.

Moj im je prijedlog da otpišu dug Grčke, jer je to vreča bez dna i da ju isključe iz EU.

Da nešto ne valja upozorio sam da pristupni fondovi zamagljuju stanje u državnim buđetima a imam za to svjedoke, istovremeno su mnogi NAŠI bulaznili o rastu privreda Portugala i Irske i da što prije trebamo uči u EU, sad imaju rezultat ali tih znalaca sad nema da i dalje bulazne. Ovog trenutka živnula je moja “mora”, staklena kugla, čim se negdje nešto zakuha  evo nje i počela pjevušiti neki irski dance.

Imala je dobar ritam pa da i ja nastavim, Grčka, mislim da sam davno napisao slogan- dužan ko Grčka. Kratko, Sparta-Atena, spartanstvo-demokracija, e da su Jonjani pobijedili. Jedan naš bi rekel, kibi-dabi.

Stalni ratovi, rezultirali su da su posjekli svu šumu, oružje je trebalo kovati a drveni ugljen je gutao šume, pa su na kraju uvozili i pšenicu jer su državu pretvorili u goli kamen, a što nisu mogli platiti išli su osvajati. Povijesnih osoba ko šodra u Dravi.

I prolaze vjekovi a slogan dužan ko Grčka ostaje, dođe novije doba, Otomansko carstvo. Za protutežu Britansko Kraljestvo pomaže Grčkoj i Grci naučeni da se uvijek nađe neko rješenje.

Malo I pa II svj. rat, pa alijansa protiv Rusije, pa zbog nas tj. Jugoslavije opet pomoć od USA.

Jugoslavija je pomagala grčke partizane do 1948 i građanski rat je trajao sve do 1949, onda ih Juga izdala, i priklonila se USA. I Juga je fasovala nekih 100 miljardi $ za taj potez Broza. Pa dođe OTAN, evo opet lovice, pa su onda nešto političari sprčkali u državi Grčkoj, ljevica je trebala preuzeti vlast i CIA da zeleno svjetlo vojsci da malo napravi reda 1967 ali ne generalima već pukovnicima. Za tu uslugu Clinton se ispričao grčkom narodu za posjeta 1994.

Raspao se SSSR, lovice je bilo manje pa se državni deficit počeo prkazivati kao rast i Grčka je bila primjer uređene prosperitetne države. Ali, uvijek dođe neki ali. Olimpijske igre 2004, i ode sve u igru, zapjevali Grci zagorsku pjesmicu/ staklenka i ja u duetu isto pjevamo/ “Vužgi ga Blaž” i ode sve k vragu.

Dug je 350 miljardi UER-a, to Grčka ne može vratiti i badava ovi u EU kemijaju.

Slično se sprema i nama jer posuđujemo a skoro ništa ne radimo, ima nas 5 miliona, po spisku glasačkom,od toga 800 tisuća radi a od njih u realnom sektoru 550 tisuća.

Usuđujem se reči kao polupismeni ekonomista da to nebu dugo.

Treba podsjetiti da imamo radnu snagu u najboljoj životnoj dobi na Burzi, primaju pomoć a ne rade. Treba osmisliti posao za njih a predvodnici trebaju biti oni u saboru i oni iz vlade. NEKA SE ODREKNU VELIKIH PLAĆA I NEKA DIJELE SUDBINU NARODA. Tek tada će biti rezultata. Pa neće biti 80 000 penzionera mlađih od 49 g. i 120 000 povlaštenih.

Povlaštene penzije. Da, sad se javila Crkva da neisplata plaće grijeh i krađa.

A što su onda povlaštene penzije, lopovluk od države koja krađom nagrađuje svoje pristaše.

Na taj marifetluk je Hrvatska posebno opomenuta iz EUluxa.

Da ne dužim, sve to gore nabacano, slično liči na jedan događaj iz 1929, baš na današnji dan kad to pišem 24.10. a bio je tada četvrtak, prozvani “crnim” kad je na njujorškoj burzi pukla ustanička puška proleterska i srozale se dionice, sve do crnog utorka 29.10.1929 kad se je sve zacrnilo. Pala je i pjesma u Rusiji, Amerika i Engleska biće država proleterska.

Drage moje i dragi moji ne ponovila se 1929, ali, ali imam pitanje kao polupismeni ekonomista našim vlastodršcima.

Ako se malo zaoštri oko EUR-a tj ako se raspadne EU, referentne banke u Grčkoj su iz Francuske i Njemačke. Italija je u sličnom situaciji, možda, jer se “duboka analiza ” nije napravljena ali dvije glavne banke u Hrvatskoj vise. Tu treba dodati francusku Societe Generali.

Što će poduzeti jer za štednju u tim bankama garantira država.

A ja sa svojom duetkinjom udario budnicu: Još Hrvatska ni propala…….Ljudevit Gaj-Ferdo Livadić. A što češ, Petrica Kerempuh.

Eto, malo sam opravdao moj nerad u pismenosti, a o sentenci drugom prigodom, kad ulovim vrijeme, ne ono kojom se širi svemir, brže od vremena.