Dobio sam poziv za 15.03. i odazvao se na festival Indoor triatlona. Zamalo nisam otišao. Zbog poremećaja ritma srca. Imam aritmiju od malena. Krivac je moja majka. Sama pomisao da ću se mrcvariti pet sati vožnje do Villacha, prođe me u trenu poremećaj. Može i kraće ali za cijenu ENC-a i 2 vinjete SLO i A mogu dva puta do Villacha i natrag. Krenuo sam oko 9 sati jer sam zamolio organizatora da me stavi u popodnevni blok. Prvi startni blok Indoora u 9 a drugi u 15 sati. Ima i pozitiva po običnoj cesti. Kupio sam domaće kobase /Borl/ i odnio ih za prijatelje u A. Bila je i emocionalna korisnost jer sam se vozio uz Wörthersee jezero. Krumpendorf, prvi nastup na AAT kupu 2011 g. Dolazio sam sve dok nije utrka ukinuta. Onda Portschach, ista sudbina. Nema više trke ali ima lijepih uspomena zbog mnogih postolja. Vozim dalje do Veldena. Najljepše uspomene na olimpijske triatlone. Rezultati su još na Pentek Timingu. 2013 g. 10 km istrčao za 51 minutu a 2014 za 53 minute. Podjela medalja i nagrada bila je u Casinu Velden. Dobivenu zlatnu medalju i nagrade sam zakockao. Miro me tješio /slika/. On je te godina bio apsolutni pobjednik na extreme triatlonu Hawaii.
Eto mene u Villachu. Vozim pored Villacher Alpen Arene. Biću kreativno racionalan. Neće me vidjeti na duatlonu. Sedam puta se dizati sa bicom na vrh brega sa kojeg se spuštaju dvije skakaonice. Previše je to za moja jadna koljena.Odabrao sam Indoor par stotinu metara udaljenih od Arene u modernom zdanju Kärnten Termama. Bazeni na tri etaže a ima i otvoreni vanjski.
Nažalost arhitekt nije predvidio i prostor za takva natjecanja a odvijalo se na trećoj etaži u malom 25 metarskom bazenu u atmosferi sličnoj sauni. Sva toplina i vlaga dizala se sa nižih etaža pa je ta nepogoda više otežavala izvedbe od samog triatlona. Nevolji sam doskočio odlazeći u WC gdje je bilo hladnije. Kao Broz koji je bježao u kupaonu spavati jer je zadnjih godina Jovanka imala kadrovske manevre i tražila da joj se udovolji. Zato je poslije Tita bio Tito a ona završila u kući bez grijanja i krov joj prokišnjavao. Mnogima se zamjerila.
Indoor triatlon je izmijenjen redoslijed disciplina. Prvo se trčalo na Air Runneru. Moderna traka dizajnirana na pogon trkača. Nema struje pa je CO2 otisak manji. Ali je zato veća potrošnja energije trkača za 30%. Potrebna je velika koordiniranost u trčanju. Ako koraci nisu ujednačeni nema uredne vrtnje trake. Seniori su trčali 2 km, poslije trake ide se na sobni bicikl od 5 km. Na kraju 100 m plivanja. Zadnje metra plivam a voditelj trke na mikrofon razotkriva moje godine i cijelo plivalište plješće i navija. Završim maratonskih 100 metara i dignem ruke i plješćem svima. Sudac na spravama bio mi rođeni austrijanac /slika- mama mu iz Koprivnice otišla za Yuge/
Natjecanje je bilo limitirano na 180 triatlonaca. Najviše ih bilo u kategorijama od 30 do 50 g. U subotu je bio kvalifikacijski nastup i osvajanje bodova za kup a u nedjelju je bilo finale za najboljih muških 36 i 12 ženskih.
Ja najstariji. Apsolutno treći, odostraga. Prvi u kat. i najstariji, za nagradu dobio sam korisne sportske artikle i otrove. Nije bilo takmičara koji mi nije prišao i čestitao. Desna šaka mi poplavila kao Trumpu. Čestitali mi a na prvom kilometru zamalo sam odustao. Loša izvedba ali ne toliko koliko je bio nedjeljnji slalom naših.
Posebnu čestitku dobio sam od prijatelja Olivera /slika na traci 2/ koji je rekao da sam man of day. On se plasirao u finale a ja odnio svu slavu. U kat 45 bio je drugi. Ni nagradu nije fasoval.