7. Zagrebačka vatrogasna utrka -Jarun i Čevo proljeće

     Bogati početak vikenda. Dobio poziv 24.05 za Aquamana na Klopeinersee i uredno se zahvalio, odbio. Voda 13 stupnjeva, imam odijelo za triatlon ali nemam za aquamana. Posebno mi je bio dragi poziv dobrog organiziranog društva za trku Tri mosta, na kojem se zahvalio. 25.05 triatlon u Gorizia, odbio. Završio sam na Jarunu 24.05 sa Njuškom. Konačno bez dramaturgije finalizirao u svojoj kategoriji M 70. Uz dozvolu organizatora imao sam suport od Njuške. Krenuli zadnji. Imali smo 200m zaostataka. Obojica otrčali 5 km, 30;38  Na ravnom terenu lošije vrijeme od brdske u Jaski bez Njuške. Falinga od 200 m. Kao najstariji, od 79 startera završili 62. Izvrsno kakav mi je medicinski status.

  Na poziciji kontejnera TK Jarun Joža je imao duatlon ligu. Opet susret sa starim pajdašima. Joža i Mirko. Oni završili a mi započeli. Trčanje po asfaltu. Deprimirajuće. Jedino me malo raspoložila moja memorija. Vraćali smo se po putu iz parka kao nekad za triatlona. Trčim i razmišljam da li su još bijele oznake na stazi. Kad se izađe iz parka i zavrne desno prema kontejnerima tu je bila nekad poznaka 400 metara. Pa onda 200 m kod jablana i 100m prije ulaska u tranziciju, odnosno cilj. Više nisu vidljive.
    Prisjetim se  olimpijskog triatlona 2012. Dođem ja a konkurent u kategoriji, mlađi od mene, Frane Kršinić. On ovjenčan sa nekih desetak dugih triatlona, najčešće iz Nagyatada. Bolje je otplivao, bicikl je bio u egalu i na trčanju imao prednost nekih 300 m. Kod prvog okreta /2,5km /odmah ocijenim da ima težak korak i plitko diše. Sparina na vrhuncu. Kažem sebi ništa od norije. To je za maturalce. Podesim kadencu u kvadrilu. Drugi okret. Kod “krajcanja” smanjio sam za oko 100 m. Znači može se. Pomalo, rekli bi bosanci. Dignem ponos i tono/u/s. Zadnjih 2,5 km. 100 m iza. Stignem ga na 400m. Trčimo zajedno. On u svom filmu a ja na škrgama. Moja plučeca sa fibrozom u vršcima. Radio sam 80-desetih u Ljevaonici a od devedesetih u čeličani. Frane polako diže tempo ali smo i dalje zajedno do 200 m. Nedam se. Diže opet Frane tempo, sad već šprintamo. Ja vidno polje gubim. Vidim samo stazu po kojoj trčimo. U trenu smo na 100m. Zacrnilo se pred očima. Potrošio sam sve rezerve. Ostavim Franu desetak metara. U cilju Šegi-predsjednik triatlon savez. Uz arlaukanje nazočnih on ustvrdi da to još nije viđeno. Utrćali smo kao da nismo na olimpijskom nego na sprint trci od 100 m. Okrenem se prema Frani. Vidim razočaranje i zaprepaštenje u očima. Bilo mi krivo. Ja ipak nisam sve to naredil što je on. Od te trke iskovano je pravilo da za mene: ako si sa njim na 400m daj sve od sebe. Ako ste zajedno na 200m, zvone sva zvona Notre Dame. Zajedno na 100 m izgubio si. 
  Ipak nije sve tako dramatično kao ja to prikazujem. S obzirom da sam nepopravljivi demokrata, red je da pružim revanš. 27.04. 2013 i to u domaji Franeta /Lumbarda/ na Korčuli. Eh, ja opet u olimpijski a Frane na sprint. Opet zlato- medalja je na majici od Prečka. Fair play, nikad se više nismo  komptetirali. Zanimljivost da smo nai utrci imali svjetskog poznatog Ryan Carga sa Floride-Tampa, kojeg sam doslovno spašavao jer je odustao zbog hladne vode 14 stupnjeva. Pavić je tvrdio da je more 15,5.   
 Povratkom prema domu na raskršću za Jelkovec lik je balansirao na monociklu i bacakao čunjeve !? 

    U nedjelju smo odšetali na Čevo i upisao sam se u 3 kolo /proljetno/ Cross Liga godišnje doba. Krenuli opet zadnji a do križa od 60 doteturali 42 uz rock and roll. Gore nas dočekala Lacijeva ekipa sa piletinom, bijelo meso i svinjske šnicle. Sve smo zalijali sa gemištom. Dva prsta vina i 2 prsta vode. Od slastica. Aničini štrukli, kifle od šauma sa orasima, jagode i borovnica  U povratu sam nabrao šparoge. Snimio sa svojima doma koje imaju izdanke preko 3 m. Cijeli tjedan biće šparoge sa trajbanim pačjim jajima.