Sportski Valent

      Subota. Valentinovo 14.02. u 14 sati. Prvo kolo Globetke. Zagrijavanje sa Njuškom. Bilo je maškara, najava je bila na FB. Nemam vremena surfatii i pratiti FB jer bi i ja izmijenio svoj lik. Zato sam se slikao sa zgodnim curicama. Posebno je bila zgodna kolegica koja me podsjetila na zimski triatlon u Villachu na koji su dolazile cure iz gornje Austrije. Innsbruck, Salzburg, Kitzbühel. Uvijek u stilu zamaskirane. Sa izazovnom odjećom i volančićima oko struka. Nema te trke jer nema snijega. Lijepa sjećanja. Naročito biti prvak Koruške i viceprvak Austrije. Za prvo mjesto Austrije pobrinuo se, tada sedmerostruki prvak svijeta u zimskom triatlonu Kichler Richard-Innsbruck. On je 6 mjeseci bio na skiji a ja sam 6 dana na Pokojcu glumil skijaša. Stazu za langlauf sam sȃm napravio.  

  Na trčanju lijevo koljeno i kuk dobrano me stisli i to na prvom kilometru. Podloga asfalt. Sve ostalo bilo je super. Plućeca, srce, desna noga. Odahnuo sam kad sam se dokopao zemljane podloge. Mlađi me prelaze ali ne brinem. Važno da se dovučem do cilja. Uđem u šumicu kad čujem poznati zvuk. Stršljen ili netko puca na mene. Veoma sličan zvuk puščanog metka kad prozuji kroz uši. Ipak je stršljen i to u triplikatu. Pa zar nije bilo dosta straha na Ivanščici sad i Globetka.
Stršljen koji je bio nasilan opalim ga rukavicom i razvučem korak. Prođem sve koji su prije mene i još dodam ponekog. Leteća trojka zaostala iza mene. Rezultat, V02max popeo se na 38.  
  Navečer u 18 sati u Prelog na revijalno završno kolo. Ceremonija postignutih rezultata. Uzeo SAM zlato i spotaknuo se o švedski stol.