9. Polumaraton ČK 2026

Vrijeme idealno, sunčano i prohladno. Podloga pretvrda za moje slabašne nogice. Dodatak, križevci me još muče. Koljeno sam smirio sa gavezom. Sa naporom sam se zagrijao. Naletim na Brankića. Mjeri koliko ima od ulaza u tvrđu Zrinskih do cilja. Priprema se unaprijed za završni sprint. Vidim da je nabrijan. Loše mi se piše. Dan ranije čuo sam se Zvonkom Cmrečkim, kaže da neće doći ali šalje zamijenu. Matotek Vinka, državnog prvaka u polumaratonu. Sve lađe su mi potonule. Nisam u svojoj prirodnoj kategoriji M75 već u M70. Tješim se što sam se izborio putem saborskog Povjerenstva za jednakost spolova, status bez prava na ispadanje iz prve lige legenda. Za motivaciju trčim u majici Spartana Super.

   Krenuli u 9 sati. Prvi kilometar 5:15. Super. Na okretištu vidim Brankića iza oko 40 m. Križevci se raspustili. Došlo mi je da se bacim na travu i bacakam ko razmaženo derište. Oko mene trči samo dječurlija. Bez obzira na majicu izgubim motivaciju. Uspijem se vratiti u ČK i krenem prema cilju. Ove godine su produžila dionica na 5,4 km zbog građevinskih radova. Moj sat je pokazao 5,49 km pa sam istrčao 1 km za 5:49. Kao vatrogasac prvi u pratnji mog pajdaša Varge. U civilnoj 12 sekundi ispred Matoteka i minutu od Brankića. Matotek nije došao na proglašenje. Nije sportski. Nikada to nisam napravio da ne bi čestitao boljem. 

   Za jelo. Dobar grah, nije bio slani pa sam uzeo 2 porcije a treću sam odnio doma Njuški. Popio 3 domaće pive iz Njemačke a četvrtu sam okrenuo doma. Poslao mi ju triatlonec, dobar prijatelj iz SLO, Bojan Trojar-fotka. Da, dobio sam i domaće kolače.Zlevanka, orehnjača, medenjake bezglutenske te Žuti muškat od vinarije Novak.

Svake godine pa i ove rado viđen gost a zabavni voditelj trke u cilju, stari znanac Nebojša Pešić. Znamo se od 2007. Nekad trkač i još je u tablicama svih vremena od 1 km do 10 km.