Kad se izgubi vjera

Kako nešto pametno napisati o glupostima. Na stranu svi moji prijedlozi, iako sam koristio najviše ekonomsku teoriju, manje svoja zapažanja. Ali si neće dozvoliti luksus a da ne skrenem pažnju da sam ipak bio točan u predviđanju i odvijanju naše ekonomske zbiljnosti. Proricatelj i pogađač događanja,ne Nostradamus koji je uvijeno dao naslučivati. Nego konkretno.

    Moje dosadno, utvrditi stanje 3-6 mjeseci i isto toliko da se izađe iz krize. Rezultat, poslije dvije godine /intervju Vrdoljaka od 30.08 2013, isti dan sam registrirao firmu prije 30 godina./ su utvrdili da ima 500 bezveznih parafiskalnih nameta. Koliko sam samo napisao kritičkih eseja i prolio žuči na tim nametima. Kako je jedan poduzetnik rekao, kao da je poduzetništvo neka igra pa hajde da im opalimo porez. Primjer, firma /natpis na zgradi ili kući/ mora se platiti i na to porez. U ovim uvjetima kad se zatvaraju obrti i firme bivši gradonačelnik Čehok čak je povečao taj namet. Neka budale plate, zakaj se bave poduzetništvom.

     Ipak se nekima prosvjetlilo pa su rekli, netreba više plaćati za Obrtničku komoru /ja već duže i ne plaćem jer sam obrt zaprl/. Neka sad svi ovi znalci iz pozicije i opozicije, a oni sve znaju neka oni pokažu kako se vode firme.  Prosvjetilo se i na porez za šume, kao to sad netreba, je kad sam ja prenosio austrijaska saznanja. Austrijske šume su na svom dohotku, na svojoj zaradi a ne  na mojoj. I sad bi mogao redati sve naše gluposti…..

       No izjava poštovanog premijera kad se vratio sa godišnjeg, na upit da li odmorio. ” Ne mogu se ja odmoriti kao neki menađer” Krasno, ne Krasno u Lici, meni se smučilo. Ja se baš opuštam, na način da sam 25 sati napet i nadrdan. A gospoda koja si sama određuju plaću, ne prema efikasnosti naše trenutne situacije, otišla mrtva hladna na odmor ko i prošle godine, kao da u državi teče med i mlijeko. Da se odmorim i smirim, odem kod svog katehete iz djetinjstva. Kod njega i od njega dobijem potrebnu smirenost i mirnoću. U njegovom samostanu za mene stane vrijeme, iako je to nemoguće. Naš razgovor meni je vanvremenski, iako vrijeme razgovora neumoljivo preleti. Pa ću sada malo u povijest.   
   Odem na dugo pripreman razgovor kod svog katehete patera Bone. Fra Bono Zvonimir Šagi. Rođeni brat od prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića.
     Povremeno provjeravam sebe kod katehete. Moram se jasno odrediti, naučio me nadogradnji kućnog odgoja. Bilo je duhovnog od moje mame ali ovo je bilo službeno i trebalo je opravdati znanjem. Ocjene nisu bile bogznakaj, isto ko u školi. Imao sam preširoki horizont zanimanja pa su zadane obaveze bile u drugom planu. Posebno ga poštujem na onim zasadama djelovanja, na društveno-sociološkom pogledu kroz prizmu vjere gdje je ispoljio realitet na naše probleme u državi. Čak je i bio suprotnost svojim stavom u odnosu crkvene hijerarhije. Nije tajna da je u knjizi “Izazovi otvorenih vrata” 1994 g, prvi pisao kritički o pretvorbi, sažetoj u sintagmi ” grijehu struktura”   No sintagma je  poznata jer ju izrekao tada još nadbiskup Božanić 1997 g. na Božić.  
    Namjera posjeta je bila da” razgovor neće biti ugodan naroda slovinskog” Skupilo se puno toga i u državi a i pri meni. Vrijeme je da skinem nešto tereta sa duše. Da provjerim gdje smo zajedno u stavu a gdje sam ja drugačiji.
     20.03.2012.  Kapucinska crkva u Varaždinu, župni ured, nema nikog, ali ima prastaro zvono u hodniku ispred vratiju, koje je nekad zvonilo na povlačenje i čulo se brončano zvono. Povučem sad tu dugogodišnju napravu ali nema brončanog brundanja, nego moderni cilik električnog zvona. Poslije nekoliko sekundi čuju se koraci, otvore se vrata i pojavi se velečasni. Zaželim  Hvaljen Isus i Dobar dan. Pitam da li je moguće dobiti velečasnog Šagija. Kapucin me ozbiljno pogleda i kaže sve je u vjeri ako vjerujete vidjete će te ga.

Odvede me u sobu za razgovore i ubrzo se pojavi pater Bono. Predstavim se jer treba uzeti u obzir godine 81 g. patera. Prepoznaje me uvijek preko mog oca jer je s njim bio često u kontaktu.
Zamolio sam svog katehetu ako ima slobodnog vremena, da obavimo razgovor, jer sam ja kao izgubio vjeru.
A ništa treba se vratiti Bogu, kaže fra Bono. Dogovorili smo kako ćemo dalje voditi buduće razgovore i kako ćemo kontaktirati.
Prvo što sam napravio, pohvalio ga za sve njegove knjige /meni poznate 11/ i na njegovim gostovanjima na TV. A onda sam ja pobrojio svoje uspjehe a i neuspjehe. Pa je razgovor bio u neku ruku ispovjest.
     Dalje sam krenuo na naše osobne prijašnje kontakte, na obiteljske, jer su naši preci se poznavali pače čak i nešto poslovali. Eto kako je to u životu da poslije 50 i nešto godina poznavanja doznam da je njegov otac kao načelnik u Maruševcu poslovao sa mojim djedom. Ostao sam više nego sam zatražio slobodnog vremena, par minuta a ostao sam skoro sat vremena. Tokom razgovora pater me je uputio na svoje dvije knjige, “Molitva i misli mira u vrijeme rata”/ zbornik homilija od 1990/, koja me vratila u ratne godine, pa ćemo i tu imati o čemu progovoriti,a druga je ” Sa svetiljkom vjere u društvenoj zbilji”obje mi je darovao a treću nije mogao pronaći, poznatog naslova ” Da sol ne obljutavi”. Knjiga koja govori o društveno sociološkom pristupu vremenu poslije komunizma, a dotiče se krščanskog nauka.

Možda nije za zgore spomenuti da je pater Zvonimir Bono Šagi prozvan “crvenim popom”, od jednog novinara, valjda kao diskreditaciju.
          Druga posjeta 03.06.2013. Ovaj puta nije bilo problema sa zvonom nego sa paterom tj Bonom, nije ga bilo, otišao je kod varaždinskog biskupa. Pa sam ga ulovio u slobodno popodne. Nastavili smo više o zajedničkim temama, kao o ugradnji prvog centralno grijanja u crkvu na topli zrak u tadašnjoj Jugoslaviji. A kako su su kapucini došli do centralnog grijanja. Kanađanin, Hrvat poslao 2000 $ da si kupe auto. Ipak je to bilo 1963, pa je odlučio fra Bono inače župnik dugogodišnji/ provincijal u tri navrata/ pametnije utrošiti. Izvođać moj otac, ja sam bio klinac tada. Prigodu da i ja nešto pomognemu samostanu, 1968   kompletnu biblioteku sam sam montirao.
   Ovaj puta razgovor se vodio oko globalnih problema o bankama, pater povijesno-sociološki a ja iz suvremeno ekonomske misli. I našli smo se napočetku kada je crkva branila i zamjerala na početku kamatu. U ekonomskoj teoriji to su bili “stari merkatelisti” a onda su došli mlađi merkatilisti. Poslije se to otelo kontroli i kamata je postala grabež. Ono što imamo danas. Spomenuo sam da sam pisao o 14 puta većoj proizvodnji vrijednosti banaka od materijalno-proizvodnoj vrijednosti na svjetskoj razini. Oprezno sam spomenuo Vatikansku banku i kako će novi papa sa kurijom. Odgovor neću napisati jer smo utvrdili da samo uz suglasnost patera objavljujem. Do dva puna sata razgovora još je bilo tema, a to drugi puta.       

     Treći put sam naišao jer je pater pronašao knjigu” Da sol ne obljutavi” koju sam dobio sa posvjetom kao nekadašnji vjeroučenik, a nije se mogla nigdje nabaviti. Teme su bile dnevne, naša zbiljnost. Kad sam došao doma, tada sam osjetio kakav je to osjećaj, biti bolje, ne bolje nego izvrsno. Razmišljanja su nam bila istovjetna, paterova duhova a moja svjetovna. 

Petrica Poluvjernik