Turizam

Poslovno sam malo lutao, ipak državi treba puniti proračun. Žurim se doma iz belog kapital tauna of state. Na vrijeme, da čujem premijera. Jer nam ima kao nešto važno priopćiti. Kad već ne sluša kolegu u sjeni, onda da kolega iz sjene posluša njega. Čisto podne u čistoj srijedi. Idu vijesti i voditeljica procvrkuta da je na 4 programu konferencija Premijera. Brže bolje, prebacim na 4, kad mi se tam ukaže uvaženi moj varaždinec dr. Reiner i o nečem razgovara. Ali to me ne zanima. Hoću čuti što će premijer zboriti. Jer od pet nacionalnih televizija dobije se šest različitih prezentacija događaja. Nema veze sa curenjem podataka. Ipak ima i nekih pozitivnih stvari u našoj Lijepoj.
Zašto je to toliko važno da ga čujem. Nikad se nezna kad se može nešto i naučiti.
Da citiram prof. Medića, nekad asistenta prof. Polovine. Nije važno znanje znati nego je važno znanje predati.
Vratim se na prvi program a voditeljica urbi i orbi kaže: poštovani gledaoci na 4 programu nemožete gledati premijera. To znamo i bez nje.

I tak od konferencije ništa, ali sam negdje ulovio, da je rečeno da smo trebali te neke odluke donesti prije 4-5 mjeseci ranije. Kud staviti tu izjavu. Kao samokritiku ili kao spasonosno rješenje.

Po meni je trebalo nešto poduzeti i to veoma ozbiljno i konkretno prije 4-5 godina pa sad se o ovome nebi spominjalo ni pisalo.

Ako sam dobro čuo da će se smanjiti plaće za 6%. Eto,dočekao sam taj dan, baciti ću sve zvizdarije, mislim na normabel, apaurin, prozac, seroxat, xanax i biću sretan, pobijedio je glas razuma.
Samo me kopka crv sumnje, da nije prekasno rečeno i napravljeno. I još mi nije jasno, jeli to jednokratna mjera, na godišnjoj razini ili na mjesečnoj. Možda dvogodišnjoj.

Ako sam bio i ja nejasan, mislio sam da svaki tjedan rebalans jedan. Ne, svaki daljnji mjesec 6 % manja plaća.

Kako rebalans troši čovjeka, želim sretan put na neugodan i neslatki turistički put u Australiju.

Petrica