16 Insieme a Gianluca 2014

 

        Zajedno sa Gianlucom Fadalti, Memorijal, 16 po redu, sjećanje na izvrsnog triatlonca, tragično stradao u prometnoj nesreći 1998 g. Poziv koji se ne odbija. Naročito ako sam siguran da je postolje osigurano u kategoriji. Zamalo nisam došao ali ne svojoj krivicom. 18.07 dobio sam emajliranu poruku: gdje sam jer su prijave zatvorene 10.07. Eh, gdje sam, držao sam se Buergerovog sajta na kojem je bilo da su Udine 27.07. No zahvaljujući Mechaveitu sve u zadnju minutu. Prošle godine sam bio u Udinama sa bratom kao i ove. Točnije iznenadili su me brat i šogor. Brat se našao u EU sa šogorom, došli me podržati a onda su zajedno otišli na Sardiniju. Brat je inače na specijalizaciji, uče ga kako se po najnovijim metodama ranari.

  Krenem rutinom, buđenje po starom, bez budilice, priroda nam je ugradila sat. Malo sam se splahnul, obrijal da budem brži u vodi i na bicu. Sunčana joga, baterije su pune, sobom uzeo sendviče i divlju crvenu šljivu. Žute su prošle. Jasno i tekućicu zvanu Žgano vino. Dakle, dobro sam se opskrbio sa dopingom.

   Kad sam stigao u Udine /10 sati/ , parkinga kod “piscine ” više nije bilo. Nema tu organizacije kao u Goesselsdorfu, snađi se. A kako sam ja invalid i to na glavu mogu plavu pticu gurnuti gdje mi paše.

   Ni ove godine nije bilo povoljno vrijeme, 35 u hladu a onda se navukli oblaci i bili smo u sauni.

Trka je počela u 14 sati-6 baterija, prije plivanja tranzicija, četvoro sudaca, spremni kazniti neznalice. Po brojevima parni-neparni postavljane bicikla i sa koje strane je oprema. Plivanje ne baš sjajno, trebala mi je dizalica da izađem iz bazena, no sve sam popravil na bicu. Ne baš svojom zaslugom. Poslije 5 km stigne me neki mladi Slovenac i jureći u prolazu dovikne:kaj je to triatlon. E ako se tak misliš ponašati prema sijedoj glavi. Stisnem ja pedalu i počinje jurnjava, mali mi ne da da vozim u zavjetrini. Da nebi, kud on tud ja. To je poznato us-hit iz naše političke zbiljnosti. I ta jurnjava je trajala dok se nije koljeno pregrijalo onda sam elegantno prešao na rekreativnu vožnju. Svejedno sam na kraju imao prosjek vožnje 32,14 km/h. Tu treba maknuti tranziciju, pa bilo oko 35 prosjek. Na trčanju, slabo. Malo mi je pomogao i sudac. Kastel me ubio, bolje bi pasao “casket”.  A pomoć suca bila je da me je blagoteleće gledao kako skrećem u krivu ulicu, dok navijači nisu počeli galamiti onda se on probudio. To mi nije običaj ali poslao sam ga u k.., Naime budući mi je staza poznata, organizator je ove godine malo ublažio strminu i zato je na tom mjestu bio sudac, mamlaz. Kad sam se popeo do vrha, citadela je još uvijek tu. I onda još jedan krug i treći u kategoriji.
   Pospremanje opreme, tuširanje, pasta i domaće pekmez-pite. Poslije hoće pasta plivati, pa su se brat, šogor pridružili na pivi,/ 2 EUR-a./

Uz pivu sve je moguće pa iako sam odlučio ne više pisati ekonomske komentare ali ova dva mučka provokatora su izvukla opet zlo iz mene Pitaju me za bankrot. Svakako i dakako, bankrot je tu, samo političari to ne vide kao što narod ne vidi poboljšanja. Zadnje intervjue Grčić priča o pomacima. Sve je to zabadav. Bankrot je i ekonomski i politički, zašto, jer će sad biti po mojem, korejski model plaće.
        Pala mi je pjesmica na glavu.
London Bridge is falling down,
Falling down, Falling down.
London Bridge is falling down,
My fair lady
     A zašto je to tako, pa sad i dječica u vrtu to znaju. A gola istina je, u realnom sektoru od 2008, 180 000 radnika otišlo, i još uvijek odlaze ali su se neki vratili u administraciju, državnu 30 000. E pa sada režite plaće i dajte onog pametnog sindikalca da se hvali kako i administracija plaća poreze, jel a ko zaradi za te plaćice. A penzijice. Sada se nema kuda jer bratija iz EU diktira. Nema više tuđe akumulacije, čitaj zaduženja, a trenutno smo na slabih 68 % BDP-a iliti prevedeno na pjesnički jezik 222 milijarde duga. Da li sam u pravu neznam ali znam da sam o tome pisao. Tu bi trebali završiti i HAC i AC a izgleda da je za tu mjeru i HBOR pa bi to bilo oko 83 % i bili bi EU rekorderi. Ima država sa večim dugom, sitan je problem što nama BDP uporno roni. Postao je ovisnik o gnjurenju. A kako bi taj trend nazvali zločesti. Ponzijeva shema, samo naopak. Do izbora se budemo doteglili sa turizmom i tu i tam nekom šakom dolara na račun nekih bijednih investicija.
 A što je neoprostivo, neznanje, nesposobnost, zadnji biser, pomočnik ministra za gospodarstvo, bio u samo 26 firmi. Taj ima i previše znanja. A šef mu, priča Grimove bajke. I ostvariti će se sve te bajke, samo ni njega ni mene a i mnogih neće biti. Neoprostivo je da se čeka 05.08. moj rođendan i onda juriš na godišnji. Dva mjeseca ladovine, Sabor tri mjeseca. Čestitke na stanju nacije i gospodarstva. Za sada na vidiku ništa. Nule i minusi. Možda ću bolje vidjeti sa Čeva, ako se razbistri, meni a i njima.
Idem prvi put kod Lackovičevih na njihovu trku,
T