3.Kostrenski triatlon-8 Rival open
TK Rival preuzeo je organizacijsko prvo mjesto.
Opći dojam je takav,Zagorski je bio odlični uradak,a Kostrenski je malčice odmaknut od teškog sporta ali najljepšeg-triatlona.Kažu upućeni da je sex najljepši sport ali poslije triatlona.Događanja nisu ni u jednom drugom sportu toliko intenzivna,konstantna i dugotrajna.Jedino mi je bilo malo predugo,srećom nisam neurotik,od prijave da starta moje trke,a i do proglašenja.Po običaju prvi po dolasku na trku a zadnji na trci.Neću otkriti zašto.
Odmak u organizaciji,uvedeno je malo opuštenosti humanitarnom trkom za udruge koje se brinu za djecu s posebnim potrebama.Učesnici humanitarne trke”Dobrota”bile su štafete/14/ sastavljene od poznatih javnih osoba.Ana Jelušić,Stipe Drviš,Mario Mlinarić;Mario Valentić Dino Bubičić,Marko Strahinja/plivač/Antonela Malis/operna pjevačica/,Davor Car/vaterpolo/,sestre Bostjančić/Mont Everest/,Mario Šivolija/boks/,Neno Pavičić/tv voditelj/,Vladimir Miholjević/biciklist,bic mu vrijedi 9000 EUR/,Lucio Slama/glumac/,Lidija Bačić/pjevačica/,Saša Matovina,eto te su osobe podgrijale atmosferu prije glavne trke..
Takmičarski dio počeo je sa aqvatlonom,more je bilo fino rashlađeno,zrak je bio čist,puhala je bura ,na bicu se osjećala.Onda su krenule rafalno supersrint kadeti i sprint žene,nema više zavjetrine.Marko Duspara 28 od 34 kadeta.U 17 sati krenuli profesionalci,termin upotrebio Nebojša,znači licencirani za sprint,ali je u prijavama bilo i individualaca ustvari lisice ili lasice koji nemaju licencu pa nas onda rezultatski oderu.Ukupno je bilo189 takmičara i time su organizatori nadmašili Zagreb open.U Zagrebu nas je bilo 78 muških takmičara,doduše na olimpijskiom triatlonu,znači duplo teža trka,dok u Kostrenu,bolje reći u Žurkovo,slilo se 110 takmičara i tko to kaže da je recesija ,stiglo je 26 talijana,30 slovenaca i jedan njemac,ostalo domaći.Apsolutni pobjednik Alberto Casadei kod muških a kod žena slovenka Mateja Šimić.Treba spomenuti glasnog dirigenta Damira,tihog ali sveprisutnog Danila,drugog Damira-bio u pobjedničkoj štafeti,kao predsjednik HTS-a,Sanjin i njegova ekipa volonterki kod prijava.Sve im se uklopilo,bura je rastjerala oblake i sunce je imalo cijelo nebo.
Start iz vode,uobičajeno zauzmen dobru poziciju,kad jedan talijan ispred mene pa drugi,ajd nek ih voda nosi ali i Damir se njima nateže,da ih nije pet puta opomenuo bili bi do prve bove/150 m/.Konačno sirena,mali prostor,a nas ko kineza,zaboravim na brzinu samo sam raskrilio ruke nek me ovi lakoatletičari nose/60-70 kg/prema mojih 85 kg.Udara sljeva i desna a i ja biblijski podijelim koju,pazim samo da ne naletim na suvišnu nogu.Do prve bove ide super jer iza nje stoji neki čamac pa mi nije problem držati pravac.Druga bova,odlično ju vidim sunce u leđa,sad je već čist zrak tj.ostalo nas je nešto zadnjih pa nema gužve,slušam desno rame/kronologiju preskočim,po dolasku doma poslije tuša na spavanje,kada sam zaspao ko da mi hijene razvlače rame/.Ide mi,to je neki refren,kad odjednim neki ogroman uđe u liniju plivanja,pa lijevo pa desno,jedva sam ga se riješio.uto spazim dva prepoznatjliva dresa,e sad samo za jednim od njih jer nemogu naciljat izlaz iz vode,Zvonko je,izvlače nas iz vode/hvala Danilo,treću godinu me izvlaći iz mora/ trčimo do skakaonice,elegantni skok,malo treba popraviti naočale,vidim i Zvonka muče naočale,skočio je na noge.Pogled prema prema prvoj bovi vidim čamac i raspalim,kad ono čamac promjenio položaj i uz veliku korekciju se vraćam u liniju,druga bova,opet pratim dva naša Mićo i Zvonko,tako i izlazimo iz vode iza nas Željko Lukina i ostali koji su dobri na bicu i na trčanju,među njima i Lućano,poslije ga vidim da se SAM muči na bicu ko i ja.U brdu me prestigne Zvonko kao i ostali,pa mi ostane da sad ja neke lovim na bicu.Neke jesam,seniora Bjelčevića u samoj tranziji,kako sam najbrža druga tranzija u Hrvatskoj odjurim ja po lungo mare stazi,staza lijepa skoro ko naša na Aqvi i očekujem seniora da me pretekne,čujem tapkanje tenisica,a ne to je šapat mora kad udari u stijenu,čujem i zrikavce i dok ja gruntam i grintam prođe kilometar,nema ga ,idem istim tempom dalje,prođem stepenice oprezno zbog mojih meniskusa eto i drugo kilometra,ništa ali baš kad prizivaš sad ga dobro čujem na usponu i dižem se na cestu.tu me prelazi.Sad pratim da li ima još kojeg iza mene,na trećem kilometru osvrnem se 500 m sve čisto,na kilometru do cilja spazim ispred mene 300 m Hećimović TK SWibir,još jedan senior,rapidno smanjujem razliku no treba se spustiti nizbrdo pa čuvam koljena i zaključujem da sprintam na ravnome.Zaostajem 5m,na ravnome raspalim,Nebojša navija,publika na nogama.Fotofiniš je odlučio u korist mlađeg 23 godine. Takva završnica znala je biti na Jarunu sa Paj Borisom.Četvrti sam,ali odostraga liste,treći u kategoriji,Prvi talijan Gronau,drugi Lučano,no ipak sam u nećemu prvi,opet najstariji na trci,četvrtu godinu u Istri zaredom.Vanja 25 u svojoj kategoriji S-1,Mićo11 u V-1,Chytil 6 u V-3.