Velden 2015
Na dan darivatelja krvi odem ja prolijati svoju krv u Velden, na olimpijski. Za 14.06. prijavljeni najviše prezimenjaka Pichler Christian DI(FH)1975 AUT HSV Triathlon, Pichler Markus 1982 AUT, Pichler Bernd 1975 AUT Rieser Racing Team, Pichler Teodor 1951 CRO HSV Klagenfurt. Ni jedan odustao. Ja sam bio najstariji ako se izuzme dr. Jagodzinski / 1948/ koji je odustao. I u Portorožu sam bio najstariji, bio je prijavljen Požar ali DQ.
Plivanje, normalno u Wörthersee jezeru. Najpitoreksniji dio Vrbovog jezera,Jugendgästehauses Cap Wörth. Po najavi od 9 sati kad počinje program triatlona sa Cicibanima pa do 14 sati kad je zadnja trka, olimpijski. Jutro ugodno, sunčano, do 12 sati. U 13 se naoblačilo i puhnuo zapadnjak, 13 i 15 zagrmilo. Pripremamo se, tj zagrijavamo na suho dr Jagodisnki mi pomaže da uđem u neopren, usput pričamo. Volim s njim razgovarati, jer je citizen of Canada, posebno ugodna osoba i s njim ne trebam i drugog prevoditelja. Naime Austrijanci izvrsno govore engleski ali imaju specifični akcent pa si prvo razgovor prevedem na francuski, onda bolje razumijem što mi govore. Tu sam isti ko i Bandić.
Kaže doktor da je u Klagenfurtu našao svoju ljubav, ženu. Česti je učesnik svih trka u Klagenfutru, posebno ironmana. I tako mi čavrljamo, zagrijavamo se na suho jer glavni sudac ne da nam vodu. U međuvremenu se digla se oluja i počela kiša. U jednom trenutku doktor mi se približi i tim riječima mi kaže- Windschattenverbot. Odgovorim da znam a on ode vrteći glavom. Ta utrka u Veldenu je utrka Alpe Adria kupa i KTRV kupa. Stoga po pravilima nema drafta, a da zadovolje jedna i druga pravila oba kupa, može bilo kakav bicikl samo nije dozvoljen dugi aerobar. Stoga se na svakoj trci dogodi da netko po plaćenoj kotizaciji ne može ući u tranziciju sa TT biciklom.
Vrijeme starta je sve bliže i kiša pada, kao u Wolfsburgu, dakle ljeva, uhvatila me panika. Pa neznam plivati po kiši. Da je samo to problem. Vjetar. Start, ide u početku izvrsno, plivamo niz vjetar a kiša nas zaustavlja. Ubrzo je okretište, nastaje tajac u vodi, vjetar u prsa, nikak isplivati. Otplivam metar, vjetar me vrati dva. Puhnul veter zel ga vrag.
Uspijem se dočepati tvrde podloge, skinem naočale, 57 minuta. Istog trena radi kalkulator u glavi da li ću biti u limitu 3sata i 45 minuta. Ali prvo moram doći u tranziciju. Dvaput osam stepenica pa triput sedam stepenica onda 100 metara trčanja po tapisonu, zaokret pod 90 stupnjeva, opet 100 metara trčanja, pa uspon, pa tranzicija. Uspijem izaći iz neoprena, pogledam na sat, 39 minuta. Kamen pade sa leđa, bilo je mračno a i slabo vidim, pa sam trojku vidio kao peticu. U strahu su velike oči, ako vidiš. I tako ljeva kiša i polako se vozikam na relaciji Velden-Vilach i gledam dvije grupe od po dvadeset triatlonaca i jedna od deset kako uredno draftaju, suci ništa, nema diskvalifikacija. Ja kao tenkre vozim sam. Bio je jedan gadan pad,ženski. Izgledala je nešto gore nego Šegi na svojem zavoju poslije Škripa.
Trčanje je prema Velden centru, prilično sam i zapanjujuće svijež. Na stazi navijači bez obzira na kišu. ima ih koji sjede u kafiću ili na balkonima, neki muški potpuno nezaiteresirani, kao da nas nema, ali im njihove partnerice još uvijek dobri komadi, plješću i ne izbjegavaju značajne poglede. A ja si dopuštam sa svojih dvadeset godina da pokoji i namignem. Budući me muči lijevo koljeno i aduktor magnus ništa ne forsiram. Trčim paradno, kao da nisam na trci života /ako je zadnja/. U cilj uđem, nisam ni zadihan. 3 i10, čak bolje nego prošle godine, jedino trčanje bilo lošije. 55 minuta.,
Velden i ja se volimo, jedna trka poštena a poštena i postolja, jedno drugo mjesto, jedno treće U sedam dana dva olimpijska bez treninga i od 263 triatlonaca jedini na oba. U utrci sudjelovali su stranci, najviše iz Njemačke, pa onda Italije, Slovenije/ imali su veliku i malu Franju/ Francuzi, i pojedinačno, Amerikanka, Kanađanin, Ukrajinac, Nizozemac i jedan ali vrijedan Hrvat. Na videu juri sa svojom plavom pticom.
T