Most, mostići, putevi putići

    Most, realizirana ideja jednog izdanka životinjskog carstva koji spaja na dobrobit iste zajednice pa i šire. Ponekad i razdvaja, čak i do sukoba, otvorenog rata. Kao kamen smutnje, može biti veoma zbiljski. To me podsjeti na Bizeljsko a tu je onda Sutla. A Sutla je žica. Ima i poslovica, prevesti nekog žednog preko vode. U tom slučaju glavni krivac je Most. A nekad može biti istovremeno koristan i opasan.
   Svaka sličnost sa nekom osobom, čista je slučajnost. Ide šumom gljivar i ubire dobrote prirode. Kad naiđe na jedno vristišće, čuje glas. Skloni se brzo pod stari hrast, sad će oluja i prolom oblaka. Kako je vrištišće bilo puno blagvi nije mu bilo ni na kraj pameti da posluša taj glas. Kad se sruči pravi ljetni prolom oblaka nevoljko posluša i stane pod hrast. Kod najvećeg proloma opet se javi glas i kaže gljivaru da se brzo makne od hrasta. Gljivar posluša, i kad se je udaljio grune grom i raskoli po polovici ogromno drvo. Gljivaru je bilo dosta iznenađenja, i odlučio izaći iz šume, pa se zaputi prema jednom mostiću. Taman ga je htio prijeći kad mu glas reče, nemoj ići jer će ovog trenutka naići povodanj. Još od šoka nije došao k sebi zbog prethodnih događaja, kad naleti voda potokom i odnese most. Čovjek na tren je bio šokiran a onda se pribere i pita na glas ko je taj koji mu je tri puta pomogao. Javi se akter, ja sam tvoj anđeo čuvar. E pa hvali ti a kako to da te ne vidim. Pa zato jer sam nevidljiv. Ali ja bi htio biti siguran da postojiš. Anđeo onda kaže, ispruži ruku otvori šaku i ja ću biti na njoj. Kad ga je čovjek osjetio na šaki, udari on drugom šakom o šaku uz primjedbu.
 A gdje si bil kad sam se ženil.