Vodilje ll

           Vodvilji na zagrebačkim ulicama.
 Znam da sam novinare zlorabio u smislu neobičnog naslova vodilje /nultog/ ali to mi je bio šlagvort za vodilje kojima više paše vodvilj.
Kasno sam saznao za taj summit, kao premijer u sjeni i nisam mogao uticati na njegovo održavanje. Možda je čudno, no ja bi isto postupio.
  O draga i pretraga zemljo moja bajkovita i u budućnosti u svijetu najbogatija. Recimo ja bih blokirao cijeli Zagreb, zašto da se uopće netko kreće po ulicama u čast tako važnog povijesnog događaja. Lupio bi šakom o stol i naredio da nitko u 6 i 30 ide na posao, pa se onda ne bi ni trebali vraćati u 20 doma.
  Dobro, dobro, znam, sad će se javiti mudrice, zajebanti, kritizeri i kritičari da to ne bi bilo pametno i da bi to bilo skupo i koješta bi još zvrdali.
Na primjer da bi se summit mogao organizirati u ulici Thomasa Jeffersona 2, Buzin, pa nebi u Zagrebu nitko ni znao za summit. To je mali problem jer nebi bilo gungule ali u drugome recimo američki zaštnini pratitelji ne bi se morali razmještat po gradskim krovovima.
  Ima još, neki moji kritičari bi rekli ovak, budući se summit zove BB, pa moglo bi biti i jeftinije na Brijunima. Summit se inače zove Breg- Brijuni. Hrvatska klopa i slovenska pijača. 

Uostalom to sve piše u nekakvom IPO programa, institutu tak nekak, nije bitno što će sve to porezni obveznici platiti. Pa zato i rade, kakva glupa konstatacija.
Baš me briga kad sam ja premijer, političar, ali imam pajdaša poduzetnika koji umjesto da ode na poslovni put u Zagreb došao k meni.
 Psuje, sve se iskri. Pa što je tako strašno, pitam. Kako strašno, pa tri dana ne mogu u Zagreb, prvi dan su varili šahtove, drugi je summit a treći moraju odvarivati. Usput spominje Habakuk, pa si mislim, kog će vraga sad na Pohorje. Snijega nema. Ma ne, kaže on uzrujano, mislim na proroka Habakuka. Malo se zamislim tko je taj prorok, onda mi iz dubine memorije izađe na vidjelo. Spada u takozvane male proroke ali je bio poznat sa veoma direktnim zahtjevima prema Bogu. U smislu, zašto se Bože baš meni to događa i kad će svi ti zemaljski fakini biti kažnjeni. Navodno mu je Bog odgovorio da je pravda spora i da će jednog dana doći do istinske pravde i spasenja. Svjedoka živog nema a papir sve trpi.
   Napravio sam se eventualan, pa gdje da mu ja sad kao političar objašnjavam da nije on tu da nešto misli o državnim poslovima, da smo to mi koji smo na jaslama državnih institucijama, to jest na državnoj plaći. Svašta si ti poduzetnici zamišljaju, kao da o njima zavisi država.
Ako nekoga zanima kako sam ga smirio, objasnio sam mu /demagoški/ da je on nezamjenjiv u poslu kojim se bavi i da mu je dužnost da radi i stvara novu stvorenu vrijednost, da izvozi, da uredno uplaćuje poreze. Težak politički posao neka nama ostavi. Naravno da mu nisam rekao da naše radno vrijeme traje dnevno par sati da se više družimo na jelu i piću, jer teški su to politički razgovori. Nije to lako kad se sjedne u politički stolac, moramo se debljati. Ako se nedajbože, dogodi da netko malo drpi pa završi u buvari, onda smo odjednom svi teški bolesnici. Hoću reći za taj posao bi trebalo dobiti beneficiran staž. Ali tu i tamo uspijemo pisati knjige o svojim pothvatima, pa čak i studirati. Težak je naš život a to Habakuk onda nije mogao znati u 7 vijeku prije Krista. Stoga se mi političari žurimo da uzmemo za života, nismo baš za čekanje na kraljevstvo nebesko.