Indicije

          Da me netko ne tuži i tako dalje i tako dalje, imam indicije da imamo Vladu. Neću ništa kontra mog novog kolege po radnom mjestu. CV mu je idealan, za korporacije. Tu indicije ne pomažu. Neki tvrde /naši vrhunski politički analitičari/, da korporacija nije isto ko država. Imam indicije da ipak može. Indicija zvana logika. Imat ćemo premijera koji će se gombati sa našom vrlom ekonomijom i istovremeno premijera koji će biti polit komesar. Kako će to funkcionirati, tu indicija ne pomaže.
   Ne bi se štel mešati, jer moj kolega se došao žrtvovati, da li smo mi njemu zahvalni, tu indicija ne pomaže.
U prošlom eseju sam ustvrdio da vrije u obje partije, sad bi to pretvorio u indicije da me netko ne tuži. 
  Indicije upućuju da je mnogo nezadovoljnih u svim partijama, mnogo ih je ostalo bez stolica koje zagarantirano daju plaću bez odgovornosti sa svim društveno prihvaćenim pogodnostima. Imam indicije da su si te pogodnosti sami dodijelili i to u ime naroda. Ako nekog zanima što je to, to je samo indicija koja se zove demokracija. Tko nam je kriv da je samo indicija da Jonjani nisu pobijedili. Eto kako indicija lako otputuje nekoliko tisuća godina u prošlost a mi još tu istu indiciju danas koristimo.
   Po domaćem bi rekli ako indicija ne vara, gradi kotec ko i otec. Zato Jonjani nisu imali budućnost, iako su bili fizički i mentalno nadmoćniji.
Žao mi je što imam indicije da nam finac ministar nije tko sve zna. Kako zadužiti državu kreditima sa kamatom po 6, 6,5, čak i 9,65%. I ove godine baš ti dolaze na naplatu, ali imam indicije da je tvrdio da je odlazeća Vlade zaduživala sa kamatama od 3 do 4% i uništavala budućnost naše djece. I to uporno ponavljao u Saboru i u svakom intervjuu. Nije baš bilo pametno staviti za ministra koji dolazi od najbogatijeg Hrvata. U nekim zemljama to se smatra sukobom interesa, isto tako ako se ministar poslije mandata, bavi sa sličnim biznisom. U istoj šemi je ispao je Domagoj Milošević, zubar koji sve zna o ekonomiji. Imam indiciju da nisu u Vladi, šteta za takva dva vrhunska stručnjaka.
   Još uvijek traju indicije da drugi svjetski rat kod nas nije završio, Neki su još u 1945. A imam indicije da se još uvijek potkrada na izborima. 
Da se fokusiramo na naše ekonomske probleme, to je za sada samo u indicijama.
   Na kraju moram se bez imalo indicija prijaviti sam, isto kao što se je čuvena saborska zastupnica sama prijavila policiji. Za promjenu partije tražila je nekakvu lovicu. Tu indicije ne pomažu.
 I ja se prijavljujem u vezi lovice. Nisam pravi Hrvat, po indicijama sam krivi. Jer uredno plaćam porez /baš danas vadim potvrdu u Poreznoj i FINI za neke ugovore/. Firma mi isto uredno podmiruje sve obveze, državi a i dobavljačima. Radnicima na vrijeme isplaćujem plaću, a firma ne radi sa državom ni sa javnim sektorom. Fuj, kakav sam to ja Hrvat. U pretvorbi nisam ništa učario a kamoli ukrao ili privatizirao. Čak nisam ni uzeo društveni stan a imao kuću. Fuj, fuj. Nema me ni u braniteljskom spisku. A jedini sam ostao i bio nasuprot vojarne iz moje ulice. Ostali susjedi su se spakirali i nestali kao da tu nisu nikad stanovali. Otišli u minhensku bojnu. Zbog vojnog položaja kuće razni specijalci su dolazili i odlazili. Biti sam, znači biti bliže izdajniku.

  I još sam u nečemu loš Hrvat, kao rimokatolik ne odlazim kod baba vračara i proricatelja budućnosti