Afera

        Afera sa ministrom, završila je, da nije bilo afere. Po mišljenju svih aktera. Dva dana natezanja, i na kraju ministriranje je završeno, sa ukupno pet dana.
Kao što je bilo u biografiji sve ljepše da ne može biti, tako su ga premijer i zamjenik ispratili lijepim riječima iz Banskih dvora. Da su sve to laži, obmane i haranga. Ako je tako nije trebao podnositi ostavku.
A da li to odgovara stvarnosti. Na žalost, argumenti upućuju na sasvim nešto drugo. Kaže se da nema kaznene odgovornosti. No mediji su objavili da se vodi neki postupak protiv branitelja o utaji 30 milijuna kuna, među njima se spominje ministar. No to i nije nešto bitno.
   O daščari se sve zna, o poklonjenom zemljištu također, o namjenskom kreditu 56 000 €, isto. Ništa tu nije sporno.
Što je sporno. Ima branitelja koji nemaju riješeno stambeno pitanje. A u slučaju ministra, nitko ne vodi kontrolu. Da u pet godina nije izvađena građevinska dozvola a niti se pita gdje završio kredit. Iako ima ugovor da se u tri godine kuća mora izgraditi. Još je porezne obveznike razveselio odgovorom da može sa jednim i drugim raspolagati kako to on hoće, potrošiti, lutajući po svijetu. Sjajno.
   Malo se postavlja pitanje kako je ta parcela dobila kućni broj. Poznato je da se na temelju građevinske dozvole određuje kućni broj a na osnovu izgrađenog objekta, u ovom slučaju privatnog, dobije se osobna iskaznica. U slučaju ministra je obrnuto. Krenulo se od osobne karte pa će sad, valjda, poštivati zakonski propisi, tj potpisani ugovori.
Nameće se pitanje tko je trebao provjeravati da li se poštuju uvjeti iz ugovora i tko je izdao osobnu kartu. Stanovati na drugoj lokaciji a prijaviti se na daščari otvorilo je pitanje izbjegavanja prireza. Na to pitanje lakonski odgovara da će platiti ako treba. Da, treba kao što milijun stanovnika metropole plaćaju svaki mjesec.
   Još ima nešto što je bizarno. Ministar, sad već bivši, ima dva fakulteta, /jedan je poznat po aferi, diplome/ i magisterij. Slušajući ga, kako se brani i razloge da se obrani nebranjeno u raskoraku je sa akademskim obrazovanjem ministra. Svakim odgovorom sve više se ukopavao u aferu.     
A što je u cijelom slučaju najspornije. Mala digresija, svatko moralan bi odmah podnio ostavku, ne bi trebala ekspertiza dva tima pravnika /koliko je to koštalo porezne obveznike/ o ćemo pučkoškolci mogu dati meritum u minuti. A drugo da u slučaju kako je bila grčevita borba da se ne ode sa funkcije, da sam premijer, ja bih pokupio krpice i otišao.
  Najspornije je politička šteta, nije ni kaznena ni ostale sablaznije. Šteta je u moralnosti. Glasači su prevareni. Očekuju da ćemo graditi moralnije društvo a mi imamo obrnuti trend. Iz goreg u još gore. Narušeno je povjerenje odmah na početku mandata.
  Na dnevnom redu su, efemerne teme, a ne proračun, dugovi, reforme, rast BDP-a, da ljudi bolje žive i da ne odlaze u bijeli svijet.
Na tom tragu je prva sjednica Vlade, u kojoj se prvo spominje po novim ministrima da se treba zaposliti nove ljude. Pa one koji su otišli napadali su ih da su uništili zemlju i da su samo zapošljavali u administraciji. Kako sad to protumačiti. I kako su to bivši radili sa manjim brojem zaposlenih. O zemljo Estonija nedosanjana.
   Nisu dobro započeli, kao stručna Vlada, možda je kriva za to, 13-a Vlada.