6.Supetarski triatlon
23.08.2009 održan je 6.Supetarski sprint triatlon,prvi puta u organizaciji TK Brača pod vodstvom Huane Vodanović,izvrsno odrađen posao,sve čestitke.
Za razliku od prošle godine i ostalih,otišao sam na trku dan ranije i prespavao kod kolege Gorana.Da li je za pohvaliti ili u velikoj mjeri osuditi kad sam prošle godine 26 sati bio aktivan,znači put na Brač,trka i povrat natrag u Varaždin.U svakom slučaju bilo bi razumno i za moje godine bilo bi preporučljivo da se poslije trke i ta noć prespava,jer proglašenje završava oko 20 sati a onda jurnjava na trajekt i još jurnjava po autoputu.
Vrijeme je bilo idealno,bez oblačka,vruče,more prije utrke bilo malo na namreškano,a uoći samog starta toliko se smirilo da je bila površina kao ulje,pejzaž idealan za poznatog i priznatog slikara Miroslava Marinić-Kragić.Konačno poslije mnogobrojnih trka na moru i da je jednom bilo mirno,no na večer opet je bilo nemirno.Start uobičajan kao i svake godine,neki koji poštuju startnog suca postavili se na startnu liniju a neki se pomakli 30 metara čak uz prijetnju da zarade žuti karton.Natezanje se nastavilo i ostalo po želji triatlonaca,nekih.Plivanje relativno dobro,za mene oko 17 minuta,tranzicija i raspali po rivi biciklom,dignuti se do rotora /tu me je prešao Chytil/i onda držati tempo do raskršća za Škrip.Kažu da je to najstarije mjesto na Braču.Eh ta tri kilometra su mi najljepša i zato volim tu trku,jer se netreba sekirati zbog brzine,čak se može razgledavati okolina ili baciti pogled preko kanala na Split ,Omiš…,a sunce prži,loži se odzgora,sa strane a grije i asfalt.Tu se potroši najviše tekućine.A eto okretišta,Škrip,odmah po okretu počinje spust,tu se neki pretvaraju u kamikaze,moram se pohvaliti da sam ove godine ponovo prošao sa 63 km/sat ko i 2007g.mjesto gdje je ograničenje 30km/sat.Kolega Borko je primjetio da imam dobre gume baš za tu stazu/da vozim treking bicikl/.2008 g. nisam se usudio tom brzinom jer je sadašnji predsjednik malo pokupio ogradu i slomio tri kamena krajputaša,a neko se teško trudio da ih iskleše na poznatom otoku.Povratom od Škripa,malo se odmorim za trčanje,u tranziciji čeka voditelj sa mikrofonom,otprilike već dva sata prenosi trku i ne ispušta taj mikrofon sljedeća tri sata,najava svih sponzora.ostalih korisnih informacija,pratio zanimljivu završnicu trke i proglašavao najbolje.Na čemu je li samo bio,ili mu je neko zalepio mikrofon za ruku.Apsolutni pobjednik Petković,kod žena najbolja Iva Tomić a pored domaćih bilo je i talijana,slovenaca,čeha i čehinja.Varaždinaca komada tri,pardon četiri,jer Makaj Romeo nastupa za TK Split.Već sam negdje spomenuo da varaždinci nastupaju u četiri hrvatska kluba.Chytil je uzvratio Makaju,plasiravši se na treće mjesto u V-3 ukupno ih je bilo osam.U istoj kategoriji prvi put je nastupio tata Korpar umjesto kćerke Miriam/TK Zagreb/koja je imala temperaturu i bio je veoma dobar,inače nas on izvještava iz Brisela,kad nije na triatlonu.Stecević je osvojio drvenu medalju jer se mu u kategoriji pojavio čeh koji je bio prvi. Kod proglašenja,darove i medalje uručivao je Robert Jarni,neodoljivi voditelj počeo je sa juniorima,pa seniorima i onda je prešao na najjaču kategoriju Veterani-4.Kao treći bio je pitur Miroslav Marinić-Kragić,drugi,moja veličina i največi među nama Borko Prvan,tu se nema što previše dodavati,kad se sve zna.Na kraju pasta party,sveprisutni voditelj ovaj puta u ulozi dodjele hrane.Za forcu stavio mi je na pjat rudarska mjeru,moren reči domaća spiza koju je nahvalio/veoma dobra/no morao sam ispraviti ili nadopuniti klopa u Vrlici/duatlon/isto je bila odlična.I tako naš lipi sveprisutni,dobro se oznojia,više nego ja prema Škripu,kapa mokra promočila majica a i mudante nisu bile bolje.E čestitke i tebi Ivane Paviću vidimo se na Điru,ah da, jel ostalo što od 1000 litara piva.