ESEJ O TRADICIJI

Silvestrovo,tradicija,memorabilija,cijeli dan je u znaku tradicije,mojeg habitusa.

Jutro,9 i 30 min,mladi svećenik župe Sv.Vida kasni u odnosu na prošlu godinu.tradicije u mojoj familiji je,da se kiti jelka na Božić a na Staru godinu se blagoslovi kuća i ukućani.Svećenik sa ministrantom,došao i otišao,sve u ritmu današnjeg tempa života.Nema više da se sjedne i prozbori koja.Fale mi trenuci kad nam je u kuću dolazio župnik Zvonimir Bono Šagi i pozorno sam slušao razgovor između njega i mog oca.A kakva su to onda bila vremena svjedočio je moj poznanik koji je imao rubriku u novinama”Varaždincu”.Negdje oko 90-tih opisivao je jedan njegov Božić kad je bio mali a na vrata je pokucala UDBA,njegov otac bacio je božićnu jelku  kroz prozor.

Na večer tradicionalna 32 Novogodišnja trka,trku koju obavljam rutinski,zbog puno ozljeda više nema poželjnog vremena.No 1990 g.ukupno sam bio 13 iza Branka Zorka sa vremenom 22 min 43 sek.Nisam siguran u godinu /2006 ili 2007/sretnem Zorka u Koprivnici kod Bože Flisa na triatlonu.Malo smo divanili,Branko je imao licencu kod TK Međimurja,u toku razgovoru kaže:nebu me više nagovorili.

Na samoj trci sretnem kolegu iz duatlona,razmjena želja za Novu godinu,Škec Stanko ,sportaš koji je završio”Powermana” u Zofingenu,strašan biciklista,uporno dolazi na našu trku.Čast mi je bila i ponosan sam što s njim,rame uz rame utrčao u cilj.Nismo mogli a da se ne sjetimo naše generacije,kolege Prvana koji je također nekad dolazio na trku.U mislima su nam bili,bez uvrede za poredak,Dikon,Sošić,Šošići Kršinić.

Trebamo čuvati tradiciju,jednog dana će nam to biti nematerijalne vrijednosti i priznanje od UNESCO.

Na kraju pohvala organizatorima trke,posebno mi je bilo dobro kuhano vino,fino je leglo,rezultat je bio udrugom planu.Vidimo se iduće godine.

T.P.