Ortačka knjiga početak

           Ortačka  knjiga  Martine Štimac

 Bacimo pogled malo dalje od zadnjih 18 mjeseci, unatrag 18 godina, bolje 28g. do 1990g. Brzo ćemo natrag. Ni ja baš ne volim tu i takvu povijest. Nadam se da neću biti dosadan.
  Moja kolegica Martina sa Ekonomskog fakulteta, Kennedyev trg, diplomirala 1990g. ja otišao braniti domovinu. Diploma pa asistent, na studiju nisam primijetio da se je isticala, jer sam ja vodio sa nekoliko studenata kružok/ svi smo kasniji postali poduzetnici, ja 1989/ koji je intezivno komunicirao na kolegijima sa profesorima. O Svetislavu Polovini sam pisao, kad sam mu razbio stolac na ispitu jer je rekao: kolega to nije dovoljno a ja njemu, profesore iza Vas je prozor/ ll kat/ a iza mene su vrata. Mrtav hladan on meni kaže, kolega nema potrebe da se uzrujavate i nažvrljao mi dvojku.
   Diskusije na predavanjima kod renomiranih i svjetskih poznatih profesora /prof. Marušić- zimski semestar bila u CRO a ljetni na Harvardu/, Previšič… do Ketlera kojem smo dovukli toliko studenata na predavanje da je išao tražiti veću dvoranu, jer se neki stajali. Na jednom predavanju me stalno podbadao, sad će nam kolega varaždinec objasniti tezu. Ja sam mu od prve rekao da se slažem s njim, ali samo u jednom malom dijelu. Dugo nije mogao doći k sebi, po priznanju u četiri oka rekao mi, da to još nije doživio. Njegov odgovor na moj ispad, bilo je pitanje. Kolega pa vi ste zaboravili da mi trebate doći na ispit. Brz odgovor na odgovor. 
Profesore, malo sam zastao, bila je grobna tišina dupko pune dvorane, preko 100 studenata. Nadam se da neće, zbog mog banalnog stava, biti retorzije. Malo je štucnuo i shvatio da se je zaletio. Srušiti nekog koji je već bio dobrano poznat profesorima. 
Prava drama bila je sa prof Dužićem,/ izgubio od Račana za vođu SKH/ a predavao je plansku ekonomiju-SSSR. Prvo predavanje, ulazi u dvoranu, spazi dupko punu, izađe i provjeri da li je na pravom mjestu. Uđe drugi puta, još uvijek pod dojmom i zatraži da svi stavimo indexe na klupe, koje je povjeravao, mojeg je nekoliko puta provjeravao/ njegov brat Kolja, bio je u UDBI/. Prvi odmor, pobjeglo pola studenata, drugi odmor ostalo nas jedva deset i tako do kraja, do ispita. Za par mjeseci otišao je u Veliku Britaniju na usavršanje i sad predaje tržišnu ekonomiju /kapitalizam/. Sa nekim profesorima sam i danas u kontaktu. A Martinu sam primijetio samo kao zgodnu studenticu. 
  Inače lakoća mog studija bila je svima uočljiva ali težina samog pristupa nije bila laka. Radio sam u GK Međimurju, potpisao ugovor da moram raditi 4 sata a da posao neće trpjeti. Btrinuo sam se za 4000 radnika da imaju svaki dan sav materijal, doslovce od igle do lokomotive. A predavanja su bila ujutro i popodne, neki seminari ujutro /u 7 sati kod prof Medića, asistent Polovine/. Moje mjesto sjedenja bilo je uvijek prva klupa do vratiju. Predavanja do 21 sat kad i kretao zadnji autobus za Vžd. Ako je predavanje završilo do 21 imao sam šansu da trčeći stignem do semafora /ako je bilo crveno/ kod Pimpekovog spomenika/ i da uđem u bus. Ako ga nisam ulovio onda tramvajem do Dubrave i kod Bus stanice čekam, ako je prošao onda stopiram do raskršća u Sesvetama i čekam Božju milost za Vžd.
   Zašto takav studijski uvod, pa da se vidi da se može studirati a ništa ne naučiti. Dokaz, neke krucijalne tvrdnje iz Ortačke knjige.
Diplomirala 1990 a 1997 postala pomočnik Škegri /ministar, kasnije osnivać fonda Quaestus x 6, Hanfa je to sve zatvorila , Nacional o tome naširoko pisao/. Javnost ga pamti po sklanjanju litre skupog pića na primanju pod sako, tvrdio da nije krao. 
Između ostalog iz tog doba od Škegre-Dalić, Todorić je dobio jamstvo od 31 milijun .
   O tome i takvim transakcijama u Ortačkoj knjizi ni riječi.
Može se zaključiti, vezano na Todorića, ništa vidjela, ništa čula, ništa radila. U daljnjem tekstu, nv, nč, nr.