Masterschaften-iceman-2019
Na onovu prošlogodišnjih rezultata klub HSV Triathlon Kärnten osigurao mi je licencu, pa krenem u 4 i 30, 02.03 na “Kärnten ICEMAN Wintertriathlon 2019” /7km trk, 12km bic, ski 10km/ u Villacher Alpen Arenu. Dan je bio obećavajući lijep, ujutro sunčano i pretoplo za ovo doba godine. 28.02 u Varaždinu je bilo max + 23, ujutro +6, Bednja je imala inverziju-5 stupnjeva. Prošle godine -20 u Vžd.
U Vilachu ujutro pozitivna nula, 9 topova su svoje odradili, snijega dovoljno. Ovo je drugi termin, prvi je bio za Svijećnicu ali je odgođen zbog silne kiše. Na žalost poslije supersprinta, Volks, sprinta došli smo mi na red sa standardom. Ratrak je ujutro utvrdio staze, no mi smo došli na bljuzgu /15 stupnjeva/ i blato na trkačkoj a posebno na bic stazi. Trkački dio imao sam dobar, na bicu sam se čuvao snagu za skije. U prvoj prijavi u kategoriji nas je bilo 4, ekstra klasa Kichler 7-ero struki svjetski prvak i treći Eibensteiner sa zadnjeg prvenstva Asiago ITA. Na ovoj trci prvak i rookie a ostali su odustali. Kichler je išao na skijama brže uzbrdo nego ja nizbrdo. Ispalo još i dobro, jer sam poslije 40 godina stao na skije. Umislio sam si da imam 20 g pa sam naručio profesionalne skije za trčanje /karbon, komplet, cipele i štapovi samo 340 €, donacija HSV-a/ Skijati sam naučio sa 12 godina. Imali smo vinograd na Haliću, od vincilira sinovi istesali su mi drvene skije, vrhove su savinuli prethodno ih kuhali u kotlu sa krumpirima. Vezovu su bili od vanjske gume bicikla. I tako sam naučio skijati, ali samo spust, koji sam nastavio sa RM Elanovim skijama. Kad sam zaradio koljena kao i M. Giraldelli ostavio sam se skijanja.
Ski staza se potpuno raspala, nije bilo dvije pruge već mix leda i snijega. Bilo mi je tvrdo, a kako i ne bi kad sam imao 3 treninga na Pokojcu gde sam napravio stazu od samo 100 m, kad je bilo snijega. I tako ja ojađen na stazi, tri puta pao. Od toga jedan pad na ledu je bio spektakl, poslije strmine došla je kompresija, bio sam pozoran ali tjelesno neprisutan, poletio bez krila. Pola sata sam sabirao, šrafe i fedre uz pomoć sudaca. Nisam bio jedini koji je zabavljao publiku, bilo ih je više, a neki su čak i na bic stazi izvodili kreativne povijesne padove. Meni to nije trebala, bilo je to nasilje na tijelo, mazohizam.
Pored tih sportskih zanimljivosti, dani su maškara, prelijepe triatlonke iz Linza došle su maskirane. Osim mojih ski nezgoda, glavni sudac je 2 kruga ukinuo a ja nisam bio na brifingu i dodao nepotreban trening. Čudom sam se čudio, pa gdje su do vraga nestali oni sa kojima sam bio zajedno na trčanju i bicu, a neki su bili i iza mene. Stvarno vrijeme 2 sata i 11 min a mjerna stanica na cilju zabilježila 3 sata i 9. Ukupno prijavljeni 130 za standard, završilo 94.
Bio je to močvara triatlon, tuširanje u Rohrkaserne / vatrogasnim šmrkom su me prali a bic je bio enduro izdanje/ i pasta party, dva jela zajedno bolonjez i pureća pohana šnicla, salata i pivo Villacher. I zlatna medalja.
Kichler austrijski prvak, ja Kärnten Meisterschaften. Poslije 48 sati čutio sam koljena, ramena su me boljela od bica još samo tako na duatlonu Grožnjan-Livade i zaradio oguljenu podlakticu od pada na ledu.