Znanje i licemerje

    Nepotrebno sučeljavanje, sve se je to prije znalo. Osim toga prije tv emisije u Dubravi je proglasila pobjedu. Dakle ne trebamo ni izbore.

Opet se je gadno izblamirala. Nema pojma kako se puni državni proračun. Pobrkala  je BDP i proračun. Ne možeš srednju školu završiti ako te osnovne državne financije neznaš.
  Pokušala je nekakvom nebulozom o izvozu uvjeriti javnost da je super znalac jer je silan broj svjetskih sveučilišta pohađala. . Na svim tim sveučilišta ništa nije pametnog naučila, jer se na tim seminarima uči kako preveslati birače. Učenje licemerja. Svaku Novu godinu išla u USA a ove je dijelila hranu u pučkoj kuhinji.
Uči se o body language, da se stalno smiješ, da imaš personaliti, snagu uvjeravanja makar uvjeravanje bilo pogrešno. Da se prezentiraš kao vođa, da si polubog ako već nisi Bog. Uči se o gegovima i mlataranju ruku u trenutku nekih važnih verbalnih činjenica.
   Što se tiče osmijeha netko od savjetnika trebao bi ju upozoriti da to više nije zarazan osmijeh nego grimasa koja odbija.
A da se zna služiti tim naučenim vještinama. Zna. Kad je govorila u Općoj skupštini UN-a. Držala je govor čitajući i istovremeno je šibala glavom lijevo desno ostavljajući dojam da se obraća prepunoj dvorani delegata. Centralna fiksna kamera ispred nje. Takva snimka je bila na HRT-u. Na CNN-u, kamera je iza nje, u dvorani od 1000 mjesta sjede četiri naša delegata i poneki zaostali spavajući strani delegat a naša gospođa ostavlja dojam da ju sluša prepuna dvorana. Gleda lijevo desno po praznoj dvorani.
  Posebno se je osramoltila u pismu Washington Times-opskurne novine, hvaleći Sanadera. Ne miješati sa Washington Post.  
  Nije baš bilo dosadno sučeljavanje, palo je pitanje o ulozi u NO. Ako je lagala da nije znala ko je direktor, L.S., onda je to još prestrašno saznanje. Da je nije bilo briga za firmu. A vještinu o Nadzornom odboru, to sam napisao. Zato postoji NO, da pazi što majstor od direktora radi. Bitno da se skupljaju funkcije pa se jednog dana hvali, kao sa silnim brojem sveučilišta. Imala je Hrvatska banku. U  kojoj je direktor /SSS-plesni tečaj/ bio na 3 mjeseca tečaja u USA i radio1 mjesec u jednoj austrijskoj banci. Banka propala.
   Kraj sučeljavanja, lik /doktor znanosti/ koji je nosio žensku torbu, sokiće i debelu fasciklu, derao se na konkurenta sa rukom u džepu da je nemoralan jer si je isplaćivano min. plaću.
Budalaš, nema zakona koji propisuje koliku si plaću isplaćuje privatnik. Bitno je da li plaća poreze i doprinose. Niti ga se može pitati sa kim je poslovao. To je poslovna tajna. Osim ako je prekršio uvjet, koristiće se povlaštenom informacijom i radio sa državnim firmama. To bi bio sukob interesa. A taj primitivni galamđijski lik je dobro umočen u sukob interesa.
   I takva ekipa bi još 5 godina.