4.Kostrenki triatlon
Za razliku od prošle godine,vrijeme nije bilo na visini zadatka,žao mi je pomladtka koji je po kiši imao trku,za nas starije bura je toliko puhnula da smo imali idealne uvjete,sa malo vitra. Organizacija dobra. Ove godine nije bila proširena trka sa selebriti ekipom. Slovenci su nam ove godine uzeli mjeru,među prvih 10 naših 3,a među 20 samo 7.
Što se mene tiče,bolje da sam ostao kod svojim Likota,kad se pita odakle si,pa od kud mi je žena.Doduše u drugoj generaciji,djed žene rođen je seocetu Devčić/Krasno/,a ima ih po cijelom svijetu,pa i u Rijeci. Bio sam kod njih da pokažem vještinu rušenje u gustoj bukovoj šumi,a poslije pečena janjetina i medveđe šapa. Ja sam sebi napravio medveđu uslugu umjesto delicija,odoh ja na triatlon. Tri trke na kojem volim ići su,Kostrena,Supetar a od kontinentalnih,Koprivnica. Dakle odabrao sam medveđu uslugu kao i Dane kad se spremao ići pripremati drva za zimu. Spremi žena Danetu slaninu ,luk,domaći kruh i litru brinjanke. Uzme Dane hranu,sjekiru i pilu i pravac planina. Dođe na mjesto gdje će rušiti bukve,u blizini potočić,da mu rashladi brinju. Izvadi hranu i počinje jesti,miomiris slanine raširi se šumom,medo jakog njuha dogega da vidi izvor želje,kad ono čovjek,da ali ima i sjekiru,pa stane i gleda. Spazi Dane medu,učini mu se da je gladan pa ga pozove da mu se pridruži. I tako se njih dvojica nahrane,malo i popiju, i kako valja treba oko dva sata odmoriti i onda na rad. Dane će,ja ću sad odspavat a tebe ću zamoliti za uslugu,medo klimne u znak pristanka,vidi skupile se muhe a da mirno spavam ti mi ih tjeraj.Medo si misli,pošteno,nahranio me,pa da mu vratim uslugu.I tako se Dane nasloni na bukvu i zadrijema,kraj njega medo i tjera muhe mu muhe. U jednom trenuktu zadrijema i medo,kad prene se on i spazi na čelu Daneta veliku zunzaru,uspaniči se da će se Dane probuditi i svom snagom odalami šapom po muhi i razbije glavu Danetu. Medveđa usluga.
Siguran sam da više neću dolaziti na trke gdje dvojac Radomirović-Pavić dijele pravdu ,a možda i na druge trke. Dobio sam žuti karton u tranziciji,opravdano,no uvijek ima jedan ali. Rab DNF,marketing,samopromocija suca,htio sam odustati iz protesta, no nisam,razlog. Na bicu sam dobio dvojicu i toliko bih dobio na trčanju,no cirkusiranje sa žutim kartonom me omelo. Prije trke odlučio sam da ne pretjerujem zbog vlažnog asfalta,a na plivanju sam bio solidan,rame me odmah zaboljelo,pa se prešao na germaniku/. Na pasti sam bio sa Albonjanima pa je Matejs bio iznenađen da sam to ja mlatarao/da tetive malo popuste,pa malo prsno,a u drugom krugu je bilo bolje.Moje priznanje,Željko Lukina bolji je plivač od mene,skidam kapu,iz vode sam izašao zadnji od zadnjeg.
Kratko obrazloženje. Smatram u cilju popularizaciju triatlona da nije dobro držati se limita/Rab-tu sam ja osoban,u sukobu interesa,ali uvijek mislim da će iza mene doći i drugi u tu situaciju/. Neznam tko je odlučio da i četvoro na Jarunu van limita imaju rezultat,ali je učinio sjajnu stvar,naročito za individualce,koji se spravom mogu ponositi da su završili olimp. triatlon a time povući i druge u naš sport.
Gledajući neku listu ovogodišnjeg ironmana,priznato je 17 sati trke,pa čak na jednom ironmana u Klagenfurtu,mislim prije tri godine neki amerikanac nije u limitu isplivao i sudac ga je diskvalificirao. Amer mu je odgovorio u smislu;fuck your limit,završio unutar 16 sati i priznali mu trku.
Ove godine samo su trojica nastupala u kategoriji V-4 a godinama u V-5 nema nikog. Za razliku od drugih država gdje se rado viđaju te kategorije.samo u 7 mj. zahvalio sam se na tri ino-poziva da nastupim Zapravo sam na jednu krenuo/Velenje 10.07./. Kako sam osobno sredio pozadinu mojoj plavoj ptici,trebalo je sad ugoditi i prednju stranu/motor/. Za taj pothvat zadužio sam ACM Bagarova 5 Ljubljana,prije Bežigrada skrenuti lijevo. Usklađeno je sve što daje efikasnu i optimalnu vožnju,opet za 70 l Edisela napravim 1000 km,iako je godište 1992,još uvijek troši manje od litre ulja na 10 000 km što novi modeli mogu samo sanjati. Srbi bi rekli destvuje ko švajcarska ćuka. Znači trebalo je poći po auto,pa zašto ne skočiti i do Velenja. Prijevoz do Ljubljane,petak 09.10., prespavati imam gdje,kod bivše cure v Domžalah. Kolega me zamolio da mu šleper sa 18 tona robe odpeljam na carinu/imam sve kategorije za vozila,nemam samo licencu za autobus ali sam ga vozio/. Bic sam stavio u kabinu,teret je pod plombom i pravac Ljubljana,a kako imam besplatnu opciju web,n,walk S,da skratim relaciju pogledam raspis za Velenje. Kad ono limit 2 sata i 30,pa da se idem sramotiti,pošaljem zahvalu,kad sam došao doma dobijem odgovor da je zbog zatvorenosti ceste limit za bic.Eh.
U povratu neizbježno stanem na trojanskim krofima i prekomurskoj gibanici ili međimurskoj,pitanje je. Eto krafni su ostali ali gostilna,ispod Trojana gdje se je jelo najbolje sa žlicom,Benkovič,morao je zatvoriti zbog autoputa. Imam i recept za trojanske krafne:dobro pregnetenim izkušnjam dodamo zvrhano žlico tradicije in pest dobre volje. Vsak krof posebej ročno izrežemo,nadevamo i ocvremo. Še tople posujemo z željo,da bi vam dobro teknili. Mogao bi prevesti ali ne bi blo to.
Kad sam već pri jelu,ne mogu ne spomenuti “Požeruha” u Domžalama,u mlađim danima prelijepa me dama vodila okolicom pa smo završili i kod Požeruha. Izvrsna klopa,no gazda se zaigrao,dobro je krenula,pa je htio kruha nad pogačom/rekli bi neki naši/. Naime krmenadla se cijela pekla,dobro je bilo ako si došao na friško pečenje,ako je ostalo to je gazda pljus u škrinju i po potrebi pregrijaval do dolaska inspekcije,a to kod Slovenaca znači ključ u bravu. Nema više Požeruha. Osobno sam vidio na placu u Domžalama,čekajući u auto dok je spomenuta ljepotica kupovala hranu da me impresionira svojim kulinarskim umijećem,kako se lokal pečati. Kad sam to njoj rekao,to ti je kod nas normalno,a bilježi se 1978 godina. U Hrvatskoj se tek 2010 inspekcija rastrčala.Očito da je to pitanje mentaliteta. Kad sam prvi puta dolazio u Domžale,kod roditelja ljepotice,stao sam u Lukovici/10 km prije Domžala/ s desne strane bila je neugledna gostilna,pročelje zaraslo u bršljan i nekad su tu bili bolji dani.Uđem,za šankom,starina i prisutan još jedan iste dobi,ja trtljam po slovenski,naručim nešto oštro da se priberem prije nego stupim pred svoje moguće buduće, a da i dobim neku korisnu informaciju kud točno idem. Pogledam iznad starine,na zidu slika Broza a u mojem desnom kutu na istoj visini i istom zidu-Isus.Platim,izađem sa mislima na mjesta gdje sam bio;Beograd,Sarajevo,Čačak.
Da,ja se naganjam sa picama a u stvari sam na putu iz Žurkova prema domu,kiša pada,ne volim voziti kad je kiša i mrak,onda mi se spoji mrak sa mrakom,kao pilotu nebo i more.Usput stignem policiju,ograničenje zbog kiše je 100 a oni voze 110,kak ih preći. Izgleda da su jaka svjetla rezultirala da smanje brzinu pa sam ih prešao,vozio mirno do prve krivine,kad im više nisam vidio svjetla,policija je samo nestala. Sad sam se uvjerio što znači dati dobrom meštru ugoditi motor,nisam brzo vozio ali sam doma bio točno za 2 i 30 min.
Za kraj da je 234 g.p.K,neka nestane Bruxelles,ili barem podanički mentalitet.
P.T.