Vjeruju samo u svoju korist
Misleći ako odlaze na misu, guraju se u prve redove /a bili su komunjare/ drže govore sa propovjedaonice, da su veliki kršćani a time i veliki Hrvati, domoljubi a djela su im sramotna.
Etika, liječnička, građanski moral, vjernica. Hipokratova zakletva.
Vjernik a bioterorista, vidi druge a sebe ne u prepunoj crkvi. Nastup na presici vratio me je u mladost kad sam slične monologe sa specifičnim diskursom morao slušati od Agitpropa. Slušajući i gledajući presicu ostao sam zapanjen, izričaj je bio na liniji jednog poznatog druga koji je stalno ponavljao: domaći izdajnici potpomognuti sa vanjskim neprijateljem.
Zbog takvih kršćana odlazio sam na razgovor kod mog katehete. Da mi on vrati vjeru u vjeru. Nažalost on je otišao svojim putem i ostavio me u društvu nekršćanskih kršćana.
U pravih kršćana ima božjeg milosrđa i duhovnog bogatstva. Kroz povijest je bilo jako puno osoba koje su se davale kršćanski.
Što znači biti pravi kršćanin. Sve je zapisano, treba čitati i činiti dobra djela a ne izgovarati isprazne fraze. Djela su bitna.
Pomisao na posebnog sveca, blizak našem vremenu, vraća u vjeru. Svećenik kršćanin, Maksimilijan Kolbe u logoru Auschwitz tražio da zamijeni osuđenog Gajowniczeka/ imao je obitelj i dvoje djece/ na smrt gladovanja u bunkeru. Od 10 logoraša Kolbe je zadnji ostao. Nakon 14 dana još uvijek je bio živ i ubili su ga injekcijom, da mogu opet puniti bunker. Gajowniczek je preživio strahote logora i bio je prisutan kanonizaciji svog spasitelja u Rimu .
Za taj čin samodavanja, ljubi Boga, a svojeg bližnjeg kao samoga sebe, Kolbe je proglašen svetim.