Gdje smo, prapovijest ?

Thomas More zamislio neku generalnu utopiju, Saint Simon bio je blaži i bliži, pa je udario po kapitalizmu. Na kraju je mnogo toga dobrog ali i lošeg završilo na Marxu.

Nažalost utopija ostala je samo povijesna neostvarena ideologija.  

Pravednog društva nema a kamoli prava i pravde. Dokaz je vrući krumpir državne tužiteljice. Premeću ga u ruci ali krumpir sve vručiji. Rado bi ga uvalili nekom drugom. Ovaj puta ga Milanoviću ne mogu. Odabrali su sami krivi krumpir.

   Prvo što sam pomislio kad su nju izabrali, pa gdje im je bila pamet. Ako se držimo premijerovih riječi kako će napraviti novi HDZ a time i novu državu, da će ju voditi spejs šatlovi da će biti ugledna i za primjer.  Država koja ulazi u četvrtu tehnološku revoluciju. Začudo ispada sve kontra.

Izabrali su tužiteljicu pred penziju, građansko pravo i kadar iz bivše države koja nota bene u životopisu navodi da je tatek bio domobran. Ono moje na prvo, bilo je da li je isto takav životopis bio kad je tražila prvi posao u bivšoj državi. Zamjenik, njezin, isto je prastari kadar iz prošlosti.

   Gradimo novo društvo novu državu /30 godina/ sa takvim kadrom a oko nas države pršte od mladih stručnjaka.

Posljedično imamo što imamo a sve to ide u smjeru tvrdnje zastupnika Grmoja da je tužilaštvo vezano pupčanom vrpcom sa politikom. Tvrdi da ima desetak dokazanih slučajeva sa utjecajem na određene predmete i da nudi da mu se skine imunitet pa ga mogu kazneno goniti.

  Da bi krumpir imao što veću temperaturu, pobrinuo se odvjetnik Nobilo koji tvrdi da je slučaj Žalac obradila mlada zamjenica dovedena iz Rijeke i uputila predmet u proceduru. Međutim dobila je cipelu za Rijeku i njena zagrebačka karijera kratko je trajala.

  Pokušava se krumpir i ohladiti. Kako, tako da se trenutno provodi specijalni nadzor nad slučajem. Nadzor nadzire nadzor.

Gdje smo. Zalutali u povijesti, a ona je majka mudrosti. 

I baš danas 01.12.1918.