1. Rudarski cener

Po prohladnom vremenu -6 C, ali suncem obasjanim ivanečkim jezerima i bregima u odličnoj organizaciji AK Varaždina održane su dvije trke. Mali rudar od 2,8 km i   Rudarski cener. Staza je bila zahtjevna, posebno je cener bio nemilosrdan sa svojom strminom prema vrhu brijega na kojem je crkva s. Duh sa grobljem. Ima foto od 02.05.21 kad sam bio na sv. Duha.

Do njega je bio težak uspon ali i nizbrdica nije bila laka, zadnji kilometar, šumska strmina, skliska glina i trebalo je biti pažljiv jer treba sačuvati noge za zimski triatlon u Austriji za Svijećnicu ili za Fašnik. Usitnio sam korak i veoma pažljivo birao kud stajem, jasnije od pjevanja Armstronga Wonderful world.

     Imao sam bolje vrijeme od onog na Ivanščicu, zbog kompeticije. U kategoriji sam bio samac. 70+, najstariji ali ne i zadnji. Na stazi je bila okrepa kuhano vino koje sam samo osjetio po mirisu a u cilju je bio rudarski čaj. Šipkov sa malo vina. Pored toga dijelili su u jednom kućici čistu katastrofu od kuhanog vina, bez šećera i cimeta pa sam to morao doma ” doštukati”. 

  Sama trka cenera obilovala je trkačima koji su bili iz nekog drugog filma, sporta ili profesije. Najviše iz različitih sportova koji samo dotiču trčanje ili su dio nekog drugog sporta. Primjer, kod mene nije prvi izbor. Čak mi je trčanje najmučniji sport. Tako je bilo svjetskih prvaka u karateu E.G. pa fotgrafi, direktori, bankari i tako dalje… a zajednička crta mazohizam.

Foto, mala povijest-centar Ivanca i temelji prve utvrde Ivanovaca, ostalo sport.