Poslovno sportska subota
Subotnje jutro sunčano. Ugasiti ću firmu pa neka rade sveznajući i svemogući. U tom smjeru praznim skladišta roba. Vozim okov, vijke, elektrode i ostale neophodnosti mojem prijatelju. Pravac “picoki”.
U povratu prema domu, namjerno zalutam na sunčano polje prema Prelogu. Snimim jato leteće ptičje gripe.
Malo zagrijavanja na zimskom pitoresknom ugođaju, uz blagi sjeverac. Sunce je klonulo u preloško more. Trčanje Polarne lige po kanalu od 3,2 km. Rezultat nikakav. U petak sam pokušao upogoniti / izraz udomaćen u našoj vrloj Vladi / bicikl na 35 km. Nije bio zadovoljavajući trening, bolno koljeno koje me je cijelu noć uznemiravalo. Na kraju sam pokušao ga smiriti sa ledom. Sa konkurentom u kategoriji razmijenio sam kiwi za kestenje, božićna prikladna hrana.
Poslije trke prijatelj Mario častio je sa lignjama, koje su proplivale u Nikšičkom pivu. Hedonističko uživanje rezultiralo da zakasnim na start Božićne trke u Kotoribi. Bez zagrijavanja sam ipak bolje otrčao trku od 3,3 km a koju su organizirali Kotoripski begači.
Poslije trke adventsko druženje uz bograč, kobase, ribice, hrenovke i sve moguće delicije u vidu kolača sa pripadajućim kuhanim vinom ili malo hladnijim pićima. A poslije zadovoljavanja hedonističkih poriva, popunili su se ispražnjeni akumulatori, proglašenje. U kategoriji besmrtnih, čak petorica. Nedostajao je šesti koji je svoje odradio ujutro u Čakovcu na humanitarnoj trci. Redoslijed 1. potpukovnik MK vojske. 2 član vojnog kluba HSV i 3 Horvat, domaća legenda trčanja.
Završila je sunčana subota u samu ponoć. Kao u mlađim danima, uvijek sam išao spavat idući dan.