Centrum Mundi 20.03. 2022

   Osvježavajuća promjena iako me koljena bole do granice vriska.

Treba pobjeći od samog sebe i ostalih tereta. Mučne scene, strahotu i patnju kao 91 kod nas. Mislio sam da to moje oči zadnji puta vide. Pa onda mazohistički maltretiram tijelo. Jedna bol se liječi drugom boli. 
  Imam vic kojeg često pričam. Štef mi se potuži da ga boli zub. Imam rješenje, jako se udari po nosu, po mogućnosti slomi nosnu kost i zub će prestati boljeti.
I tako odem iz sunčanog i mirnog Varaždina u Ludibreg. U centrum Mundi isto sunčano ali brije istočnjak. Domaći ga zovu “rasinjak” po Rasinji. Iako sam svu opremu pripremio za lagano obući, šesto čulo mi reklo, ne budi lijen pa uzmi i zimsku. Poslije smrzavanja na Ivanščici slušam poduku. Bilo mi je malo toplije ali su “križevci” bili zadovoljni. Otrčao sam 10 km, izvedba loša. Ali ću se kao Plenković uhvatiti demagogije i objasniti  slabu izvedbu.
 Nikad do sad utrka održana po nemogućim uvjetima, bilo je jako sunčano, zrak je bio prečist, snažan vjetar, malo oblaka ali skoro da nije pala kiša uz mogućnost  i puno snijega, temperatura u minusu, staza duga, valovita, asfalt neravan..ali ja sam trčao snažno, moćno iz sve snage i još snažnije odbacujem sa sebe i iz sebe svu nakupljenu negativnost današnjice. Pri kraju trke jedva sam hodao, pa su zadnji kilometar dvojica bolničara sa nosilima trčala kraj mene očekajući da se strmoglavim u cilju. Ipak sam prešao ciljnu liniju jer mi je prije cilja redar dobacio doping-PAN. 
Organizatore treba posebno pohvaliti. Organizacija vrhunska, bez kotizacije, natjecanje od invalida u kolicima, sa i bez asistenta, trka na 4 km i cener. Poslije trke pivo PAN u potocima, sirne kajzerice, magnezij vrećice, banane, jabuke, naranče, sokovi. Foto: trojica iz kategorije besmrtnih, ukupno 219 godina.