Propustio sam dvije važne trke,Stubicu i Jarun,eto koliko ženski subjekti utiču na mene.Moram i objasniti zašto sam u Puli nastupio za TK Albona Extreme. Dogovorio sam prelazak u taj klub uz blagoslov oba predsjednika klubova,no imam zaguljenog tajnika koji me sad ne pušta ,pozadina je da će i neprofitne udruge morati plaćati porez,za financijske prijelaze.To je jedna poteškoća a druga je,tajnik je iz udaračkog sporta,puno je mlađi i trenutno trenira sa kečerima. Tako da mi je sudbina neizvjesna i to i je prvi problem.
Drugi problem je da po nekima izlazimo iz krize,a po meni još uvijek tonema/gdje je kraj/.Dokaz,za prošlu godinu neki veseljaci prognozirali su rast 7% BDP a ja pad od 7%.Nek bude rima da štima.Bilo je -5,9% BDP.Za ovu godinu Svjetska banka rekla rast od 0,5%,po meni biće pad za 3%. Razlog, u europskom bankarstvu događaju čudni pomaci:prvi indikator-rast LIBOR-a/međubankaske kamate/Drugi-rast OIS širenje razlike/spread/ a to znači da nema povjerenje. Treći indikator to potvrđuje CDS/osiguranje kreditiranja rizika-credit deafault swaps/Neki zločesti spominju opet Lehman Brothers,to su oni koji su izmislili virtualni novac. Da li to netko kod nas prati ili će i dalje pričati bajke. A ne nisu to bajke,to se zove loto-ekonomija.No ima i gorih država od nas.Ima jedna lijepa država u kojoj se nezna koliko je radnika zaposleno u državnoj upravi,kažu da im treba godina dana da utvrde taj banalan podatak.Jadna država i jadni ljudi u toj državi,toliko su zaposleni da to ne stignu učiniti.
Zaključak,na mikro i makro razini cirkus,uz moju žensku pratnju/virus/ne preostaji mi drugo da pobjegnem i od samog sebe.Trebam se ozbiljno pobrinuti za svoju ezoteriju,kuda,kod svog katehete-Zvonimira Bono Šagi ili bijeg u prirodu.
To se popularno zove punjenje baterija.Imam sad dosta vremena pa prvo trebam izmjeniti zadnje ležajeve na kotačima plave ptice.Izdržali su 380 000 km.inače se mijenjaju na svakih 50 000 km I tehnički problemi zamjene duhovne. To je zahtjevan posao,ja nemam formalnog znanja o mehanici ali imam iskustvenog. Kako,čista slučajnost ili prst sudbine. Da bi se upisala sljedeća godina u srednjoj tehničkoj školi,trebalo je završiti godinu,u ljetu je trebalo obaviti praksu i dobiti ovjeren i ocjenjen Dnevnik rada. Škola nas slala u razne firme prema usmjerenju struke. Mene je zapala metalna radiona Varteksa i to zadnji termin. Dolaskom na lice mjesta,dočekao me poslovođa Ledinski sa riječima:pa gdje si ti dosad,pa ti si trebao biti u prvom termina.Vidim težak čovjek,nikakva objašnjenja ne pomažu,svi su izgledi da bez prakse padnem godinu.Izađem pred tvornicu,kud sad,sjetim se da se pričalo po školi da je u Varkomu dobra atmosfera za praktikante.Odem na drugi kraj grada,javim se za praksu,no bili su popunjeni.Što sada,natrag prema Varteksu i probati izmoliti da me se primi.Vozeći se biciklom kraj željezničke stanice,gledam mehaničare kako popravljaju šinobuse.Stanem i pitam da li trebaju nekog smetala u radioni.O kako da ne,možeš ostati koliko želiš.Odem kod direktora,dobio mentora-Bunić,taj danas ima ovlašteni servis Mercedesa,tako da se znamo 40 g. Posao je bio prljav,ali sam nešto naučio,kad smo bili u montir grabi i popravljali,nije smio pasti iz ruke nijedan alat,jer Bunić je stalno ponavljao,zamisli si da je ispod nas Drava i sve što padne toga više nema.Tu su bile prve spoznaje o mehanici.Za sljedeću godinu ja sam sam odjurio u Varkom i prijavio se.E tu je bila završna faza mog obrazovanja o mehanici,znači 10 dana na željeznici i 10 dana u Varkomu. Svi sklopovi su se rastavljali-defektaža/motori benzinski,dizel,pa mjenjači,difercijali/sve do najmanjeg detalja.Naučio ono što u knjizi možeš gledati ali prava vizualizacija je kada sklop pripada drugom sklopu.Isto je kao da se ode na tešku operaciju i kirurg imao sve desetke na faksu ali nije rezbario skalpelom po živom čovjeku, naravoučenje-ide se”mesaru”,A dodatna saznanja o bregastoj osovini,radilici,klipovima,ventili,gornja mrtva točka,donja za benzince,kod dizela,Bosch pumpa itd.
Prikupio neka znanja,pa sam se hvalio da sam na cesti u stanju napraviti “generalku”samo sa kombinirkama i odvijačem.No to više ne odgovara istini jer sam star,u tehnološkom smislu,otišla tehnologija u nebesa tj,došli kompjutori.U mojoj plavoj ptici,tri su procesora,koji o svemu brinu a javljaju o nekom mogućem kvaru putem lampica na upravljačkoj tabli.Da budem iskren ,uvijek me uhvati nelagoda kad ti neživi a misleći dijelovi mene opominju,npr pali se lampica za ABS ili izgori neka nebitna žarulja,esad moram ići gledat koja je to.Gore su spomenuti ventili,netreba ih podešavati kad se sami podešavaju. Kad smo sin i ja išli ma Rab on je prikljućio GPS i ženska cvrtukavog glasa me izluđivala/za 750 m skrenite desno,imate 50 m do skretanja/Eto,što je u projeknim uredima,sjednem u auto i kažem volanu odnosno u mikrofon:vozi me u predgrađe Varaždina tj u Zagreb.I tako ja nićim izazvan i ništa ne radeći, bacim vozačku kroz prozor,usput prodajući zjake lijeve i desne,nađem u Zagrebu.Ova parabola me podsjetila na 80-te godine kad sam bio u GK Međimurju/zlatna vremena i dobro društvo i nisam brinuo kad će plaća i da li će mi neki lopov platiti ili ne/.Povela se neka priča o tehnologiji i televiziji,daljinsko upravljanje koje je bilo na kabel,mudruje ekipa,a ja da zakuham situaciju kažem:sve je to staro,kupite televizor na govorno upravljanje.Malo su me čudno gledali,a jedan propenta,ma toga nema.Ma ima kad vam kažem,ja smrtno ozbiljan,da čujemo koji je to novi model TV-a.Nije novi model nego kad sa ženom gledam program,zamolim ju da se digne i promjeni kanal.
U stvarnosti sam bio malo u pravu jer sam kupio TV od Kertinga,tvornice koju je Gorenje iz Velenja kupilo u Zap.Njemačkoj,bio je na daljinski.Ta akvizicija bila je vijest bomba u svjetu,jer je socijalističko poduzeće kupilo kapitalističko poduzeće u stečaju.Za mjesec dana se pokvario,došao je serviser i ja gledam da vidim kak će to novo tehnološko čudo popraviti.Serviser isčupa sklop iz sjedišta i stavi novi sklop,pa što je u kvaru pitam,ne znam,ovaj pokvaren šaljemo u tvornicu i tamo se mjenja pokvareni dio.Eto to je poveznica da sam za tehnološki otpad,ništa mi više ne znači odijač i kombinirke,izgori neki čip i mogu se plakati kraj auta.
Prošao sam kroz povijesne zbiljnosti a u stvarnosti završio sa ležajevima,stare dijelove u kanti provjeravam prije nego ih bacim,da ne bude viška,opasno je ako se auto vozi a ostalo viška dijelova. Protresem kantu i brojim dijelove a zvuk me podsjeti na sličan zvuk u mojim koljenima kad trčim,tu donosim odluku da idem u prirodu a ne kod katehete.
Pitanje je,a zašto ja inače idem sa autom kod mehaničara,brže je,nisam kriv ako nešto zapackam, imam važnijeg posla i da mu podmetnem vic. Kad dođem,nabrojim moguće kvarove a on sve to bilježi u nalog/jer popravke ostaviti njemu na volju onda popravi i ono što netreba/.Piše on taj nalog i več kalkulira gdje će koji sat razvući,iako ima tvorničku normu za svaki zahvat.E,tu ja pitam,može jedan dobar vic.Može,gazda i oba pomočnika naćulje uši.