Dan državnosti lll
Danas 27.06. bio sam ponaosob osobno poslovno u Zagrebu. Malo šale u ovoj sumornoj i tužnoj zemlji dođe kao melem na ranu. Po prirodi posla /gospodarstvo/ mojoj pažnji nije promaklo da novi minister gospodarstva / Horvat/ kao poštapalicu u svojim nadahnutim govorima koristi riječ ponaosob. Evo kako to zvuči: danas sam ponaosob osobno sve dogovorio sa izvanrednim povjerenikom Peruškom. Nije mi jasno zašto sebe tri puta miješa u verbalne gemište. Slični stil ima i poznati gradonačelnik koji često odlazi u Rim a svoje ruralno inteligentne ispade objašnjava u trećem licu.
Nekad su monarsi koristili množinu, da impresioniraju puk, pa su govorili, mi smo donijeli odluku. Živio naš shrvatski, službeni jezik.
Da ja završim sa tom našom državnosti, u kojoj je najveći državnik bio Gazda. Gazdu se sve pitalo, mnogi su dobrovoljno i dragovoljno plazili pred njim i uvlačili se ponaosob. Zapošljavao državne dužnosnika, popravljao im kućne buđete a i osiguravao se za budućnost. Zaposlio ministre, guvernera……oba sina od glavnog državnog odvjetnika…..
Ali, kao što sam napisao, ništa čuli, ništa vidjeli, ništa znali. Da li je to tako ?
To nije bio moj krug prijatelja a ni poslovnih partnera. Čak nisam ni kupovao u Konzumu nego bi uzeo familiju / četvoro osoba/ i kupovao špeceraj u gradačkom Metrou. Ulje je bilo po 5 kuna, a Gazda je prodavao po 12 kuna litru. Iako je Sojaru/1991 je počeo pohod Gazde/ dobio skoro pa badava, dobio robni kredit u soji /GMO/ od amera i poček kredita dvije godine.
A kako smo znali da Gazda posluje nekoretno i lopovski. Za to je krivac novinar Saša Kosanović, koji je dobio otkaz na HRT-u a ovih dana je sudom vraćen na posao.
Događaj od prije nekih desetak godina, na nedjeljnom popodnevu, intervju vodi Saša a platio ga je Đuro Gavrilović.
I pita Saša Đuru da li je stabilizirao firmu, koju je vratio u obitelj na način da je prvo platio četnicima a onda našima da dođe do svoje djedovine. Đuro lijepo odgovara i zadovoljno se smiješi. Kad Saša iskoči iz dogovorenog sinopsisa i pita ga kome najviše prodaje proizvode. Naravno Konzumu. Pa kako vam Todorić plaća. Đuro se ukoči, lice se ukipilo i panika u očima. To nisu dogovorena pitanja. Đuro, ništa. Saša dalje, za 30 dana, Đuro još uvijek ukomiran. Saša, 60 dana, 90, Đuro trzne glavom ali ni riječ da prozbori.
Saša zaključi, a kako je već cijela poslovna zemlja znala, znam 180 dana. A Gazda nekima nije ni plaćao nego ih tjerao da poslije 180 kompenziraju potraživanja sa robom uvećanim cijenama i do 30% od referentnih. Firme su na očigled političara propadale. Tko je odgovarao. Nitko a Gazda je bio sve veći Gazda. I tako smo svi sve znali, osim političara.
A kad sam ja ponaosob shvatio da se Gazdi /Yugo koji neće dugo/ crno piše. Kad više nije mogao dobiti kredite od domaćih banaka, /primjer Jadranska banka u stečaju dala dva kredita, oba veća od temeljnog kapitala- gdje su tu kontrole, štampanje novaca mimo Narodne banke/, otišao je u UBS i na TV ponosno digao ruke. Dobio je kredit u Švicarskoj. Kamata sitnica 10%. Poznato je da tu kamatu samo oružje i droga može vraćati. Međutim kredit treba vraćati, tu UBS nema milosti, precizno u minuti.
Odleti Gazda u Sberbank i VTB, /opet 10 % /zatvori naporne Švicarce i pokloni propali AGROKOR /zadužen tri puta više nego vrijedi/ narodu Hrvatske pa ode trčati maraton u London.
Hvala na poklonu, nadam se da će skoro navratiti da mu odnesem koju bananu i pivu na odsluživanju, prije mojeg trčanja na Ivanščicu.