Duatlon Labin
Prva ovogodišnja kup trka,Labin. 10.04.2011. Asocijacija i sjećanja. Kroz tjedan bilo začuđujuće dosta posla. Nešto sam ja bio zaslužan,kako kaže stara biblijska,pomozi si sam pa će i Bog pomoći a drugo uletjelo i nešto od ratarskih prosvjeda. Isplaćeni poticaji pa su im dobro došle i moje usluge.
A na dan trke imao sam više vremena i pustio malo maštu.
Prvo se sjetih osnovne škole,Labinska republika,ustanak rudara 1921,trajao oko mjesec dana,sljedeće se odnosi na rudnik Raša. Bio sam klinac kad je otac dopremio doma”glanckol” do tada smo ložili samo sa drvima-pedesetih. Glanckol je kameni ugljen-antracit. Danas se koristi najčešće za proizvodnju koksa.
Treće sjećanje odnosi se na sam put od Rijeke za Pulu,tim putem sam se vozio prije trideset godina,pa da to ponovo vidim.
Jutro tiho i vedro,oprema samnom u auto i do mosta Plitvice/3-4 km od Varaždina/. Na istočnom obzoru sunce dotaknulo Zemlju,pa sam taj trenutak iskoristio za sunčanu jogu,to bi trebalo značiti da će danas biti ugodan dan.
Vozim autoputem a GPS stalno traži da siđem sa autoputa iako sam ga zamolio da idemo najkraćim putem,neka greška,dobiće šanšu od Rijeke do Labina.
Gasim ga i obratim pažnju na prirodu,godina uranila oko 20 dana. Procvao jorgovan,črensa cvate,bijeli cvijet a plod je crn i gorak,fuj. Puno puta sam jeo te plodove kad smo bili na ribičiji na Dravi a bez druge hrane,a nije nam se išlo doma.
I šuma je je izgubila svoju smeđu,zimsku boju i dobila zeleno-bjelkastu. Bijela je u nizimskim dijelovim od črense a u povišenim od divlje trešnje.
Cijelim putem dominira to šarenilo i čeznutljivo me zove,kad ću u svoje šume. Treba odvojiti barem 4,5 sati a država bez mog poreza nemože,ljepše je rečeno da se treba brinuti za sebe i svoje,nitko mi drugi djecu neće nahraniti.
I evo me pred Rijekom,vođa puta nije prepoznao pravi ulaz,no svejedno sam u Matuljima i vidim unaprijed vijugavu cestu. Već dugo nisam toliko vrtio volan,dobar trening za plivanje.
Bez greške u Dubrovi,tranzicija postavljena,mjesta za 300 takmičara.
Prijava,srećem drage ljude,pa pogled na prijavnu listu,mogao bi zapjevati:ostao sam sam i u refren.
Kod zagrijavanja dolazi Šimičić Neno sa informacijom da je trkačka staza super,eto i Šošića,isto govori,ajd da i ja to pogledam.
Nema zbora,ugodno za oko,priroda,porazmještene skuplture ali teška skepsa,staza grbava a moja stopala mene slušaju samo na ravnom a tek koljena. Izgleda da će biti mučan dan za mene.
Trka krenula,ja zauzeo najbolju poziciju za fenjer iliti lampaš,već u prvom krugu me ostavili za 60 m /4×1250/. Drugi,održavam istu deprimirajuću distancu ,ali ima tračak nade da neću doći u tranziciju kad će se neki vratiti i sa bic staze. Naime mimoilazim se sa Rokovom na istom mjestu a i prolazno vrijeme nije loše,pa čemu se onda svađam sam sa sobom. Treći krug,stižem dvojicu i dobivam ovacije na okretištu kad je voditelj spomenuo da samn mlađahan i kad sam rođen da ni bicikla nije bilo. Ćetvrti krug,završio ispod 24 min u tranziciju još neke prešao. Za jednog sam bio siguran da će mene dobiti na bicu,pogledao me prema nogama,ja sam u tenisicima na bicu i tako je bilo. Vozim bic,osvrćem kad će neko naiči da podjelimo stazu,tek na 15 km evo Rokova /ima završenu tešku ironman trku na Sardiniji/.
A kako ja znam da poslije 15 dolazi 16 i znam da je najbolje biti hladne glave i vručeg srca pa sam se šlepao,ipak je to bilo sporo pa sam napravio skok a bila je i nizbrdica i u jednom trenutku vozio 67,80 km/h. Kočnice sam držao sa dvanaest prstiju. Do 70 km/h nisam išao sjetivši letačkog iskustva trenutno službujućeg predsjednika Saveza na Braču,bio sam svjedok.
Sa solidnom razlikom do tranzicije pa sam dva kruga odšetao mirno i dostojanstveno i nisam po običaju bio brži na drugom trčanju od prvog /bio sam veoma blizu/
Na kraju peti,ako okrenem poredak,pa kako je to moguće.
Za koljena sam pronašao prirodan lijek ali nemogu ga obznaniti jer bi mi se smijali,naročito sportaši,a i liječnici.
A za moju kičmu,točnije L4,jako dugo to vučem i na granici mi prostor od 4 mm a sa 5 mm se operira,ima lijek.
Ergonomska stolica klečalica,koja prisiljava kod sjedenje da se kičma pravilno drži. Evo slike uskoro.
Tu mi je pomogao naš sponzor Leonardo d.o.o Varaždin kojem je to proizvod iz široke palete poslovnih partnera.
Koncept stolice razvila je finska tvrtka MAG u svijetu poznato kao “balance kneeling chair”.Sva mudrost je u položaju fetus,pa rasterećuje kičmu,naročito vratnu,ne opterećuje krvotok,podiže radnu energiju,olakšava disanje a posebno je preporučena osobama kojim je priroda posla biti nagnut prema naprijed.
Izbacite uljeza-kompjutor.
Pohvala organizaciji utrke na čelu sa Lučanom,poslije trke bilo je svega,voće-ostalo,sokovi i vino-ostalo pasta-ostalo,kroštule pojeli a pivo popili.
Pohvala ide i g Grabaru i gđi Jakovini,završetkom trke imao sam sve segmente moje prve trke u kategoriji V-5 ušavši u sedmo desetljeće.
Na kraju proglašenje,domaći odnijeli skoro sve,zadnje postolje reklama za Hervis,što je i red kad sam dobio Scota za četiri uzastopna Kupa Hrvatske u triatlonu.
Za mene medalja i butelja,na koju nisam obratio pažnju,jer sam bio zaokupljen slikanjem i intervjuima,pa sam tek na autocesti pogledao o kojem je to vinu riječ. Zamalo sam ispao iz auta,arhivsko vino Gianfranco Kozlović,prodam ga i pokrio sam sve troškove trka ove godine.
Ili po domači,zagorec nije prodal vina već mu ga je popila vesela družina,a može i slavonska:da je bećar biti lako,bećar bi bio svako.