Frkanovec
Trka 14.05. u srcu gornjeg Međimurja, tako zovu ovu trku. Dvije dužine od 4.6 i 10 km sa dodatkom. Boduje se za Sjeverozapadni kup. Sunčano, 23 stupnjeva u hladu. Pitoreskni vinogradski krajolik. Najljepši grad na svijetu je vinograd. Start kraće pa poslije duže trke. Trkačka staza je slična imenu mjesta, frkafulja. Cross dolje, gore, po GPS-u 73 puta sam se penjao. Asfalt, livada, šuma, 2 velika mosta, 2 mala mosta i sjetio sam se Lazara Petkovskog /JNA 73-75/ koji me naučio makedonski. Frljivadi, frljivadi ribčiki po Vardaroto. Štedio sam ga po dužnostima pa mi se odužio portretom u grafitu, bio je slikar mazalo. Eto i ja sam primao mito.
U trci sam se duhovno raspustio upijajući miomirise proljeća. Intenzivni mirisi akacije i bazge. Konačno su i pčelari došli na svoje. Zadnje tri godine kiša je spriječila pčele u berbi.
Staza me ubila jer je bila u većim dijelom “viseća” pa je za moje lijeve noge bila otežavajuća okolnost. Imam uloške ali za kosinu bi trebali izuminiti podešavajuće uloške koji bi kompenzirali nagib. Isto kako Japanci grade nebodere na lagerima protiv potresa. Staze su bile odlično osigurane /suci/ i označene pa čudi da je jedna te ista ekipa opet se zagubila. I tako uzdrdn pa nizdrdn do cilja. U kategoriji M70 drugi.
Ujutro na trci u Varaždinu za Anđele, Tumpić prvi u kategoriji M65.
Vozeći se na trku vratilo mi se sjećanje da sam zadnji puta bio na toj vinskoj cesti 1978 kad sam išao po vino Čurinu / Kog SLO/. Čurin je bio najpoznatiji vinar Yuge nagrađivan sa velikim Zlatnim medaljama. Nisam kupio pri njemu jer je svo vino buteljirao pa sam otišao do Štrigovskog podruma. Čest gost bio sam sa ljepšim spolom u izletištu Vukanovec te sam na toj cesti koristio mnoge sporedne puteve za komunikaciju sa nogama. Kao u vicu kad su se noge posvađale. Kaže lijeva noga desnoj. Među nama je svršeno.
Bila su to Zlatna vremena. Trošio sam sumanuto gorivo kao da sam znao da će doći zla vremena. Barel je tada bio 8 $ a rezervoar sam napunio za 70 dinara, Jomkipurski rat /prva naftna kriza / 1972 dignuo barel na 12 $. Ostala su i dalje dobra vremena iako je USA ukinuo Zlatni standard $ 1971. Onda je starina, velika poštenjačina C. de Gaulle, spakirao sve $ na brod i poslao ih u Ameriku a da mu vrate zlato. Od tih godina sve je otišlo u MP3 Playera. Nažalost mlađim generacijama su nepoznata ugodna vremena naspram današnjih kad moraš plaćati razne namete čak i na ulici jer udišeš državni zrak.