Gašpar Melkior Baltazar
Kraljevski blagdanski neradni dan. Nahranim patkice i put pod kotače plave ptičurine do Društvenog doma Knapić. Pola sata do pod obronke Ivanščice. Taman pred kretanje grupe a prije jutarnjeg rituala nekih. Pričest sa domaćim oštrim derivatima.
To sam preskočio. Stavili smo put pod noge po šumama i gorama. Nismo sreli partizane a nije bilo ni politike. Samo sportske teme. Do Žganog vina. Na današnji dan se voda blagoslovi. Tu su nas dočekale domaćini sa domaćim delicijama. Uz vodu je bilo raznih tekućica, kuhano vino, čaj, sirovo vino i aperativi. Vodu smo sami blagoslovili. Kako se voda pretvorila u vino?. Neznam u tančine taj kemijski postupak ali je vino bilo izvrsno. Blagoslovljena voda ima još jednu posebnu dužnost. Prije par dana navratio je svećenik kapucin, blagoslovio mi je obitelj i kuću te ostavio naljepnicu. Ko klinac se sjećam da je nekad kredom ispisao G+M+B na vratima.
Malo smo prezalogajili, da povratimo izgubljeno. Popričali i krenuli natrag drugom stazom. Da zavaramo /sami sebe/ kao 3 kralja Heroda. Sve skupa smo odblagoslovili oko 10 km po dragome kraju. Šumski putovi presjecani su sa putovima za vikendice i vinograde. Vile sa bazenom. Neke mogu konkurirati Beverly Hillsu.
I to sam vidio zahvaljujući trojici kraljeva koji su se išli pokloniti malome spasitelju. Evanđelisti kažu da je mali bio sirotan. Da bi vjerska dogma bila pitka, upali su u logičnu zamku egzistencije. Teolog i filozof Kierkegaard imao je egzistenciju. Ja logiku. Ako su mu donijeli tamjan, zlato i smirnu onda je bio jako, jako bogat od rođenja. Smirna je bila vrednija i skuplja od zlata.
Vratili smo se natrag na polazište. Doček sa muzikom i opet tekućice sa domaćim kobasicama.