Zvonimir Bonoventura Šagi
U ovim tužnim danima sjećanja, još jedna tužna vijest. 16.11 u 88 godini, otišao je moj kateheta, pater Bono, neki su ga zvali crveni pop. Malenog i sitnog rasta a u tijelu dinamit ljudskosti i skromnosti. Kao sluga Božji obavljao je crkvene zadatke, pored vjerskih obreda i dužnosti svojeg franjevačkog-kapucinskog reda, bio je u pet mandata provincijal HP Leopolda Mandića i jedan mandat predsjednik svih provincijala Jugoslavije. Četiri puta bio je u Rimu na kapituri Reda mira.
Ostale dužnosti neću navoditi bilo bi ih previše.
Omiljen među vjernicima i običnim ljudima a smetao je mnogima. Uvijek je bio na pravoj strani imao je taj božanski dar, kada ima previše nepravde, a on može pružiti utjehu i podršku. Takav je bio kad su se u prošloj državi proganjali svećenici. Bio sam svjedokom mnogih razgovora njega sa mojim ocem. Obojica su gajila međusobno poštovanje ali je bilo i oštrih diskusija i nepopustljivih stavova. Onda je moj otac najčešće primirio razgovor rekavši: vaša butiga vaša a moja je moja. Pater je ostao isti kod istih stavova i za ove države, pa opet nije bio omiljen od establišmena. Za njega nije se moglo naći mjesto u crkvenoj hijerarhiji kao recimo biskup ili kardinal.
Napisao je pored mnogih članaka recenzija, osvrta, eseja i 17 knjiga. Mala digresija, poslije osnovne škole sve rjeđe sam odlazio u Crkvu iz nekih razloga, neću ih navoditi. Pa mi je po majci slao poruke da dođem na razgovor. Ja sam još bio zelen da bi imao jasnu sliku svog okruženja ali neke stvari nisu mi se sviđale ali za to nije bio kriv Bono. Kod njega sam imao uvijek otvorena vrata. Imao sam solidan background, moj otac a imali smo u familiji svećenika. U Banja Luci biskupa Alfreda Pichlera koji je odgulio 6 godina strogog zatvora u Jugoslaviji.
S vremenom sam počeo odlaziti na razgovore. Uvijek se radovao iako sam dolazio ne najavljem, kad sam imao slobodnog vremena. Sa svakog razgovora odlazio sam sa nekom njegovom knjigom i posvetom. Posebno me je dojmila knjiga "Da sol ne obljutavi."
Razgovori su bili od crkvenih do naših dnevnih posrtanja. Spremao sam se da poslije Nove godine odem u posjet ali sam odlagao zbog COVIDA, Nažalost čudni su božji putovi. Cijeli Kapucinski samostan je bio zaražen i otišla podebela encklopedija znanja i iskustva. Knjiga "Sa svetiljkom vjere u društvenoj zbilji" ostade nepotpisana.
Pored mnogih priznanja, najveće mu je od predsjednika Josipovića /agnostik/ koji mu je dodijelio odlikovanje Red Danice sa likom Ruđera Boškovića /za znanost/. Budući je bio živahan i zdrav, Stožer mu je skratio najmanje desetak godina života kao i mojem prijatelju I.Š. /70g./ Prijateljev otac obrađivao je vinograd /kosina/ traktorom u 92 godini. Od malena smo se družili iako smo išli u razdvojene osnovne škole. U srednjoj tehničkoj zajedno smo učili iako nismo bili u istom razredu, trošile nas iste cure. U vojsku do kapije odvezao me sa svojim Peugeotom 404 a pratio je nas moj otac. Zajedno smo počeli raditi u LTA danas MIV, zajedno otišli u poduzetnike. COVID nas je razdvojio.
Zadnja izmjena ( Četvrtak, 26 NOVEMBER 2020 18:49 )
Kolona sjećanja
Budući sam dao skromnu mrvicu za ovu državu u smislu razdruživanja i obrane, izraziti ću impresiju za obilježavanje tragedije Vukovar. Biću primjereno pristojan sa konzervativnim stavom i alibijem, argumentacijom kao uredni porezni platiša.
Plenković i njegovi štapski bojovnici nemaju što tražiti u koloni, ni sada kad je Covid a i kad ga neće biti. Pobjegulje i specijalci iz "minkenske bojne" ako se već guraju u kolonu, mjesto im je u zadnjim redovima i da se skrivaju da ih nitko ne vidi, kao što su to radili 91. Odredio je sebe, neke iz Vlade i neke njegove, po njemu koji mogu biti prisutni iz slavonskih županija. I članovi trgovačke koalicije, Srbi. Ostali dio Hrvatske ništa. Biću osobit, pored Vukovaraca i Varaždici su dali poseban obol u obrani Vukovara. I sad netko koji je za obranu bio nitko, da se uslikava. Ako već želi izraziti zahvalnost može to učiniti na Mirogoju ili Oltaru domovine, pa neka učini ono što nije 91. To je poseban dan pijeteta i martirija za Vukovarce, pa im je mjesto u prvim redovima. Samo za njih, koji su to djelom pokazali i njihovi potomci, posebno onih koji su ostali vječno u obrani grada. Što se tiče Srba, poželjno bi bilo i posebno mjesto za one koji su puškom bili na pravoj strani. Njima je mjesto također u prvom redu. Da netko nema ni trunke morala a da sebe ne promovira, izjava Plenkovića sve govori: moja Vlada je ozakonila 18.11. kao neradni dan. Dakle poslije 30 godina sjetiti se da to bude poseban dan. Za takve naknadne radove Marija Selak Raspudić u Saboru je prozvala Plenkovića izbornim profiterom. Bio je toliko iznenađen tom konstatacijom da je počeo nešto nesuvislo replicirati a završio je da je friška u Saboru i da ima lepršavi nastup. Tu sramotni izjavu, a često ju ponavlja, odluka da neradni dan više vrijedi nego 3 mjeseca obrane Vukovara. Mali podsjetnik, Vukovar je branilo 2000 branitelja a platilo životom 12000 napadača. Cijeli novosadski korpus ostao sa generalom uništen, a Trpinjska cesta otišla je u legendu sa svojim braniteljima i hrpom srpskih uništenih M84 i ušla u sve svjetske vojne akademije. Ima ljudi koji se svojim činom ponosa, ne hvale se, za razliku od onih koji se sramote. Pravde uvijek ima. Jučer je trgovačka koalicija trebala odati počast na više mjesta. Netko se našao pogođen i izitiran pa je državni tajnik Milas u trenu postao virozan a kako nisu bili u mogućnosti naći nekog zdravog, koalicijski partner je odao počast sam i preuzeo krivicu za nedolazak tajnika?. Plenković je sve to lapidarno objasnio, kao šum u komunikaciji. A poseban šum je nastao kad je ratni zapovjednik Škabrnje /koja isti dan pamti masakre nevinih/ Marko Miljanić poslao poruku da ne šalje ilegalce iz trgovačke koalicije. Jer će to teško uznemiriti Škabrnjane. Imamo šumovitu državu. Zadnja izmjena ( Srijeda, 18 NOVEMBER 2020 06:17 ) Ako zora ne svane
Ode Kićo, ispraćen svojim pjesmama. Najdražom svojom pjesmom a pjevao ju je na svakom svojem koncertu" Otišao sa mirisima jutra"
Sudbina je htjela da je baš ujutro 6 i 50 otputovao opjevanom pjesmom zore. Naši životni putovi, njegov i moj bili su neka paralela. Poznat je kao pjevač, i to Šokac, pisao za i pjevao na Krapinskom festivalu i to na kajkavskom. Sa pjesmom smo bili spojeni ali za ono što se manje zna bilo je i Hrvatsko proljeće. Nismo bili udarne osobe kao neki koji su završili u Staroj Gradiški na robiji ali smo bili na liniji da mnogima vadimo "mast", uvijek na granici da te smjeste iza rešetaka. On je, sa scene kontrirao srpskim estradnjacima koji su se sprdali u teškim vremenima sa Hrvatima. Predvodio ih je beogradski pjevač Đorđe Marjanović a nije ni zaostajao zabavljač, Milovan Ilić Minimax, koji je otkrio Fahretu Jahić /Lepa Brena/. Kada je u plavom kupaćem trikou pjevala Čačak, Čačak. Taj Minimax često je pričao vic. Uđosmo mi beograđani u Dubrovnik /Zagreb/ a ono svi "ustaše". Kićo je uzvraćao u stilu tih vremena 70-tih, kad su masovno naši pjevači išli tezgariti u SSSR i gdje su tukli vrhunske honorare. Kaže Kićo, ode Marjanović u Rusiju a svi beograđani ostali bez đoke. I ja sam se osjećao pozvanim da začinim Hrvatsko proljeće pa kad kod je bila prigoda, pjevala se zabranjena pjesma, Ustani bane.Osobno, poslije 1991 pa do danas ni jednom. Osim toga bio sam organizator protesta u početku studentske godine1971 ispred FOI u Varaždinu. U Zagrebu su bili masovni studentski protesti a u Varaždinu se uspjelo okupiti oko petnaest nas i derali smo se: Hoćemo Savku doktoricu, nećemo Milku šnajdericu. Derali smo se desetak minuta i razišli smo se. Da bi za pola sata došla Marica da nas pokupi. Da se podsjetimo na ta vremena. Milka, jer je bila na liniji, avizirala je predsjednicu Vlade Jugoslavije. Tvrdila je, da se je borila nogama i rukama ali Broza nije mogla odbiti. Kiću sam upoznao slučajno 25.10. 2014. Darivatelji krvi bili su pozvani na akademiju dodjele zahvalnice krvi / 75 puta/ u Kralja Zvonimirova 5 Zgb. Kako ja nisam od velike priče, govornici su mi bili dosadni pa sam izašao u aulu, ponudio se švedskim stolom i već sam bio na odlasku, kad se iz dvorane razlije veseli bećarac. Kićo je bio gost, da ga možeš poželjeti. Tako ja ostanem a slučaj je htio da smo se dokraja, do fajrunta družili. Ostali smo u kontaktu. Često je dolazio svom prijatelja Ivana N. iz Bedekovčine koji mu je pisao kajkavske popijevke. Za kraj našeg druženja ispričati ću njegov vic. Znao je pitati koga je bolje imati, Parkinsa ili Alzheimera. Bolji ti je Parkins, kaže, pola se nažalost prolije ali se ipak pola popije, dok kod Alzheimera ne znaš gdje si ostavio flašu. A zora je svanula. Zadnja izmjena ( Subota, 14 NOVEMBER 2020 04:28 ) Polumaraton Varaždin
20.09.20. održan je polumaraton. U sklopu glavne trke bilo je trčanja od mališana do trke građana na 4,8 km i u toj trci prvi puta Vatrogasna trka. Nastupili su i članovi TK Varaždin, Tumpić, Pichler. Pobjednik je prvi puta bio Dinko Solić iz DVD Varaždin a ekipno su bili treći. Skroman doprinos za DVD Vžd dao je Pichler u trci vatrogasaca, bez nade i iluzije jer je kategorija u kojoj je nastupio 50+. Sanak pusti. Skoro pa u juniorskoj kategoriji. Kao najstariji vatrogasac zauzeo apsolutno 36 mjesto od 58. Kao građanin zauzeo apsolutno 105 mjesto od 244. Najbolji plasman po starosti, vrijeme 24.47. Tumpić je zauzeo 209 mjesto. Ovih dana Pichler je prijavljen za austrijsko prvenstvu u Klagenfurtu za kategoriju M70 u zimskom triatlonu.
A zašto je u vatrogasnoj trci. Na svakoj trci nastupa u ime nekog drugog. Ovaj puta bilo je u spomen na oca koji je bio komandir vatrogasaca u Kalniku. Pored te obaveze bio je tehnički direktor, predsjednik Radničkog savjeta i vodio je projekat osnivanja Podravke. Zadatak mu je bio da na Danici napraviti pekmezaru /1949/ koju su kasnije spojili sa tvornicom u kojoj se kiselilo povrće otetu 1947 od židovske familije Wolf. Tako je nastala Podravka u kojoj je danas Kalnik maleni dio. Slučaj, bizaran kao kod INA-e koja je mogla dva puta kupiti MOL. Kad je bio predsjednik Jugoslavije 1982g. Mika Špiljak, njegova tajnica pozivala je oca nekoliko puta na proslavu nekakve 30-desetogodišnjice Podravke kao predsjednika Radničkog Savjeta. Nije htio ići, nije htio imati posla sa komunjarama, jer je na Danici bio u logoru kao domobran, sudionik Križnog puta. Varaždin-Osijek-Varaždin. Još jedan me događaj veže za vatrogastvo. Kad je gorio stari Hrast u Čakovcu. Mnoga lokalna društva nisu mogla ugasiti vatru pa su pozvali Kalnik. Osobno je otac osposobio agregat za gašenje koji je bio najveći u bližoj okolici. Kad su ubacili korpu u Trnavu, ona je presušila/ i danas je suho korito-zbog podzemnih voda/ ali je požar ugašen. Važan događaj koji pamtim iz 1954g. a imao sam 3 godine. Bila je proslava 90g. vatrogastva najstarijeg društva u Jugoslaviji. Otac me držao u naručju pod bedemima Starog grada a ja sam bio zadivljen vatrometom koji je priređen. Svjedok vremena. U tri godine četvrti puta Prvaci AustrijeOve godine klub HSV Triathlon Kärnten je osvojio prvenstvo. Lako i bez mene. Nisam htio lupežima platiti 1506 kuna /realna cijena je 50 kuna/ za testiranje na Covid. A nisu me ni trebali. Elitni HSV-eovci nisu nastupali po svjetskim trkama, nego na domaćim, pa su prošlogodišnji prvaci, ove godine, bečlije Sports Monkeys zaostali u bodovnom saldu na 3/4 od prvaka. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 20 SEPTEMBER 2020 15:07 ) Završetak lige na Auqi 2020
06.09. štafetnim triatlonom 2x2, revijalno izdanje, završila je triatlon liga. Ukupni plasman za trojku TK Varaždin. Tumpić Zvonimir u supersprintu triatlonu od 46 takmičara, apsolutno 15 u kategoriji M70 1 mjesto. Sir Zlatko u supersprintu, apsolutno 16 u kategoriji M60 drugo mjesto iza Mlakar Nevena. U disciplini sprint triatlonu, Pichler Teodor apsolutno od 31 takmičara 13 mjesto a u kategoriji M60 prvo mjesto, drugi Hanžek Zdravko,15 apsolutno.
Zadnja izmjena ( Srijeda, 09 SEPTEMBER 2020 13:24 ) Fun & Trail 14 km Završje-Novi Marof
Festival mazohizma /tri trke u jedan spoj/ počeo je 05.09 startom u 9 sati u Ivancu / 235 mnm/ pa trk na Ivanščicu / 1061mnm/ pregaziti Pokojec, Belu, Čevo, Grebengrad, Mađarevo i stuštiti se do New Marof City u dužini od 42 kilometra. Srednja staza sa najviše takmičara startala u 11 i 30 u dužini 14km od Završja preko Čeva, Grebengrada i Mađareva do Novog Marofa zanimljivog naziva Fun & Trail i kratka staza od 5km okolicom Novog Marofa.
U odličnoj organizacija AK Varaždin /Josip Lacković i ekipa/ odradio kolosalan posao. Orkestar je trebalo uglazbiti, klavištimer je dobro pogodio tonalitet pa je organizacija kalibrirala nametnutog nenajavljenog takmičara COVID 2019 do ukomponirati tri trke sa pratećim suportom od sudaca do stanica okrijepe. Vijeme je bilo naklonjeno teškim trkama, posebno što je šumska brdovita staza bila suha. Padova je i sada bilo jer staza je od kamenih izbočina, korijena a ima i nizbrdica sa sitnim kamenjem za skijanje na tenisicima. U kategoriji sam zauzeo 4 mjesto, apsolutno od 159 trkača zauzeo 109 mjesto. Najstariji učesnici bili su Joso Perica, ja do njega. Imali smo težak okršaj na stazi, 10 puta smo se prelazili. Ali nismo oborili rekord sa jedne zimske lige na Ivanščici. Tada smo se prelazili 11 puta. Joso je poznata "ljudska divokoza", uzbrdo juri, dok sam ja poravnavao na ravnim dijelovima. Poslije trke imali smo prigodu uživati u organskoj hrani od raznih OPG-eova, posebno siru i crnom ulju. Gulaš je bio vrhunska kulinarska delicija, morao sam porciju ponoviti i sve zalijati sa B2, B6, B12. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 10 SEPTEMBER 2020 03:16 ) Vikend za kraj kolovoza 2020.
Jedna od najtežih trka za Pichlera, jarunska. Budi sjećanja na preranog odlaska prijatelja Mladena Ćižića. Iza obojice ostala je ostavština bezbroj druženja i trka. Najviše na Jarunu, kad su zajedno vozili u paru. Najviše smjena dao je Mladen, mlađi i lakši. Utrke koje su ostale u trajnom sjećanju. Posebno. Kod prijatelja Romana Blatnika u Brestanici, pa u Varaždinu, Splitu, Supetru, Kostreni....
Nastavak triatlon lige 29.08. u organizaciji Zg. triatlon saveza za državno prvenstvo odvijalo se na Jarunu. Uvjeti za natjecanje, nepovoljni. Utrka u sprint triatlonu počela je u najtoplijem dijelu dana u 13 i 15. Voda vruća, zrak usijan i sparan, u hladu 33 stupnjeva. A sunce je nesmiljeno pržilo. Koliko je bilo teško, posebno na trčanju, mnogi su na 5 km prohodali. Pichler je na trčanju prošao 42 godišnjaka. Na trci su bili prisutni mnogi predsjednici klubova ali su samo dva zabilježila nastup. I to od TK Swibir /apsolutno 85, starost 41g/ osvojili kao klub brojčano najviše medalja. I TK Varaždin osvojili 100% medalja, tri nastupa tri medalje. Predsjednik Pichler /69 g/ zauzeo od 102 prijavljenih apsolutno 80 mjesto. Pored loše forme, dobar rezultat, svaki tjedan samo trening jedan, kao trka. Zbog ramena. Ukupno na triatlonskom događanju 350 takmičara, na sprint triatlonu 102. Varaždinci su svi stigli u limitu trke i poredali se: Tumpić M70, apsolutno 87, prvi u kategoriji, Sir M60- 84, treći u kategoriji i Pichler prvi u M65. Neumorna trojka, vikend zaokružili na Aquacity ligi u sprint triatlonu. Pichler je u dva dana spojio dva sprinta u olimpijski. Alternativa maratonu, oba vremena Jarun 1,33' 56" i Aqaucity 1,32' 28". Dakle tri sata zajedno. Dogodila se rezultatski anomalija, negativni spliting, bolje vrijeme dan poslije. Pichler je jedan od rijetkih triatlonaca koji je na duatlonu uvijek imao bolje vrijeme u trećem segmentu. Tumpić i Sir također su nastupili u nedjelju ali na supersprintu, na polovičnoj trci od sprinta. No trojka je imala i produženi vikenda, pa su ga u utorak završili na cros ligi Globetka u Čakovcu. Po kategorijama Tumpić i Pichler prvi, Sir sedmi. https://photos.app.goo.gl/WU3VXpFr5QKVyYMo8 |
