Jerihonske trube

  Pa zar stvarno misle da svi ostali toliko glupi i neobrazovani. Makroekonomske neravnoteže pretvorili su u pobjedu nad pobjedama. 

Ako im je toliko stalo da pumpaju i drukaju da nešto rade, eto im i neka im, nikad nismo bolje stajali gospodarski od 2008 g. Koju još nismo dostigli. A to je godina kad se je ekonomski exstručnjak i bivši financ ministar Šuker grohotom smijao na spomen krize. Trube mu eto trube 11 godina a mi još uvijek plazimo i sramotimo se za svima u EU.

   Ali elokvencija radi i dalje. U temi dana kod Zrinke Grancarić, savjetnik premijera Savić isti klon, 4 pozitivnih pokazatelja a 1000 negativnih nit čuje nit vidi. Za kontru je bio mladić iz neke institucije i doslovce je rezbariju savjetnika. Bilo je teško i mučno gledati, očekivalo se da će savjetnik izjuriti iz studija, a kraj emisije /5 minuta/ dočekao sav mokar i oznojen.

  Prepoštovani premijer se još više zanio, nego kod božićne INE, pa zatrubio u trubu, da smo uz bok Njemačke jer naš je rast BDP-a veći od njezinog. Ostale gluposti neću komentirati ali ću postaviti retoriku na stol.

Dakle Njemačka per capita 45500$ a mi imamo 15550$. Rast Njemačke je predviđen 1% a nama 2,6%. Čak i precednik države tvrdi da moramo rasti 5% ?

Jasno je ko dan da ovim gore podacima nikada, nikada nećemo ju dostići a kamoli da smo joj uz bok.

  Slobodno može dati otkaz savjetniku a i sebi. Kad bi parametri kod Njemačke ostali zamrznuti a mi bi prosperkitvno rasli, dostigli bi Njemačku za 43 godine.   

Eto mu malo mojih priučenih jerihonskih truba, Još uvijek smo u smeću, neka zatrubi S&P, Fitch, Moody’s. Koliko mu je na jednu uloženu kunu, zarada, kolika mu je društvena produktivnost, ako naš radnik ima na CNC tokarilici istu proizvodnost kao njegov kolega u Njemačkoj. U svakoj ozbiljnijoj državi u EU svaki mjesec izlazi bilten gdje se je i koliko osoba zaposlilo. Za nas bi to bila prvorazredna jerihonija i smijurija. Uz ostalo to su mu iz EU komisije nabili na nos. Time se nije pohvalio.

   I tako tateki su se učili na boljševičkim zasadima, gledajući užarenih očiju u genijalne vođe a sineki se uhvatili provođenja neoliberilnog kapitalizma kroz prizmu socrealizma.

Socrealizam ima jednu staru zgodu. Najvećeg osvajača svijeta do danas, veže ta zgoda. Imao je teško djetinjstvo, preživljavao sa majkom i bratom na korijenju i travi /zdrav život/.

S vremenom je postao okrutan vladar pola tadašnjeg svijeta. Došao u 60-te godine i zaželio si portreta a bio je rugoba od čovjeka. Grbav, šepav-kraća noga, posred lica prošla sablja i čorav.

Naredio svojima da mu dovedu najboljeg slikara, kojeg će bogato nagraditi kad ga naslika. Dovedu tog mazala i poslije poziranja pogleda vladar portret. Gromom ošinut, odmah da mazalu odsjeći glavu. Naredi da mu drugog dovedu. Glas o sudbini prvog slikara se pročuo, pa je bilo teško naći novog. Ipak su ga našli i uhvati se ovaj posla vodeći brigu o sudbini prethodnika. Po završetka uratka divio se svom remek djelu, potret je prikazivao mladića ljepotana. Vladar je podivljao i sam odsjekao glavu mazalu.

  E, sad trećeg je bilo teško naći, nitko više u carstvu nije slikario. Agenti su ipak našli jednog koji se od straha tresao pred originalom kad ga je počeo portretirati. Prvo ga postavio na konja i dao mu luk i strijelu i neka cilja. Vladar je rogoborio ali je slikar ostao pri svojoj namjeri ako žele biti zadovoljni obojica. Na kraju je naš junak ispao ko nacrtan. 

  Na konju je šepavost nevidljiva, pogrbljen je bio, jer je napinjao luk, strijela je bila na zdravom oku a izbijeno oko je žmirilo kao da cilja.

Naše gospodarstvu je slika socrealizma.