Kamp 12.6.26
Petak i sve konotacije i notacije u vezi njega. Prekrasan dan. Dobar partner a šuma šumovita. Tiha i jadna. Prvo je bio snijegolom a sad i vjetrolom. Od mojih 65 pa i više godina, oči ne vidješe takav lom. Kao Tunguska. Ne samo usamljena drva nego i šuma nije spremna na promjenu klime. Sve češći orkanski vjetrovi kao da smo tropi. Polako ali sigurno čovjek radi u korist vlastite štete. Najveća štetočina na majci Zemlji. Svejedno me priroda prigrlila i darovali mi mir i ugodan događaj.
Prvo sam našao Judino uho. To je bomba svega i svačega. Zanimljivo, ima više proteina od mesa. Umjesto silnih farmi junetine, svinjetine, razne peradi a koje proizvode ogromne količine stakleničkih plinova, proizvoditi Jude….Dalje nalazim redom vrganji. Vrganji, sve poznato. Našao i žuti kruh ili šumsko pile. Blizu kile.
Na povratku iz kampa, posebno zadovoljstvo. našao izumirajuću travu, Majčine suze. Imam doma dva busena ali nisu cvali? Prošle godine da. Otac bio sirotinja. Kao bistrički bogec, sve su im uzeli. Nezaposlen, prognanjan od UDBE, mamu je zaprosio tom travom. Taj buket je mama sačuvala, kao i ja.
Subotom sam službujući glavni kuhar. Pohano pile /šumsko/ i vrganji sa jajcima. Ostalo blanširano i sušeni vrganji. Za ručak se natrpalo troje sa šumskim proteinima, domaća salata + tekućica. Pajdaš pop mi poslao Misnog traminca. Za proslava svetog Tonča. Kojem sam se i ja utjecao u Padovi. Dva sata kružio sam oko katedrale i molio da mi podari bilokaciju. Mogao bi onda biti na dvije trke istovremeno. Zaboravio sam, još sam nešto donio iz šume. Klopca. Njuška nije jer ima snažnu ogrlicu.
Nedjelja na BUBE- na najdužu rijeku HR, Bednju.Noga dobiva prekrasnu žuto zelenu boju.