Kralj Sunce

Pitale ga samo “nebitne” teme. Podržao je svog ministra Glavinu da turistčki firme spuste cijene 10 do 20 %.Iako to kao iznajmljivač ministar nije učinio kod sebe na Klisu, javila N1. A potvrdio tu informaciju i premijer. Ali se premijer pridružio da treba spuštati cijene. Istovremeno, ja ne branim nikog ali ako ti rastu ulazi, očekivano je da će biti izlazni cijene više. Najviše je bila uporna novinarka Večernjih novosti Dubrovnik pitajući da li će istovremeni cijene padati autoceste, Jadrolinije, komunala….Spomenula da to traže i poznati ekonomski stručnjaci. Pitao ko je to kada je spomenula ime, rekao da nikad čuo za njega. U nervozi zaboravio na primjerenu komunikaciju pa bijesan rekao novinarki da će njen urednik biti sretan sa njezinim pitanjima. 

   Da li to znači da će urednik dobiti jezikovu juhu ili možda cipelu. Ni novinarki se ne piše dobro.

Meni ne prestaje da se vratim na staru temu da imamo preskupu državu. Navodno je prošle godine u administraciji zaposleno 12000 ljudi. Na stranu 20 županija, 428 općina i 127 gradova. Imamo desetak gradova koji imaju oko 3000 stanovnika ?! Zato imamo enormnu zaposlenost često se premijer hvali a to znači solidan nepotreban trošak. Prisutan je sve bujajući lopovluk. Jedni se bogate i rasipaju i ono malo što imamo. Da bi se to nadoknadilo moraju biti uvećani doprinosi, troškovi komunalija, porezi. Imamo najveći PDV. Pa sve to poskupljuje usluge od države.

Stoga bi kao priučeni ekonomista uputio premijera na ekonomski kolegij Teorija tržišta i cijena. Očito da je za njega to špansko selo kao i njegovog savjetnika za ekonomiju. Kako je izgledao ispit kod prof. Pribičevića. Ulazim na predrok i prvi od četvero odgovaram. Na stolu papirići sa pitanjima. Izvučem i pročitam prvo pitanje. U međuvremenu profesor pogleda Index i kaže mi da ne mogu pristupiti ispitu jer nemam ni jedan potpis i nisam bio ni na jednom predavanju. Ćutim. Nije mi prvi puta da idem na ispit mimo pravila i protokola. Razlog. Nisu mi priznati svi ispiti sa FOI-a i pa sam polagao istovremeno razlike i treću godinu. Gleda P. Index i vidi da sam “napredan”. Pita me što ću s vama. Ćutim, kriv sam. Pita me iz čega sam učio. Uzeo sam vašu knjigu. Dobro ajde da napravim presedan. Prvo pitanje. Pričam, on još nešto pita. Dobro, drugo pitanje. Nisam ni započeo. Treće. Tu ja razvezem u tančine. Dobro a sad mi objasnite /postavio trik pitanje/ do koje granice je ekonomski razumno i financijski opravdano da poduzeće radi u gubitku. Nacrtam graf i objasnim. P. pita lijevo desno, izvrće isto pitanje. Napisao bih sve kako je teklo ali ne želim učiti doktore sa Osječkog fakulteta

koji nisu sposobni ni prepisati tuđi doktorat. Kad sam sve objasnio ustane prof. Pribičević i pruži mi ruku a ja još sjedim ko zadnji blento. Uspio sam i ja pružiti ruku. P. kaže: čestitam kolega, odličan ali u index ide četvorka, ipak mi niste bili na predavanjima. Učio sam kod “majstora”, znanja. Babić. Bičanić, Previšić, Keller, Marušić… Prof. Marušić mi predavala zimski semestar a ljetni na Harvardu. Stoga  mogu slobodno reći da sve “osječane” zajedno sa Vladom pojedem za fruštuk po pitanju ekonomije. Najbolji dokaz je Uljanik. Prvi uništen. Osnovan drugi-uništen. Čeka se Force Uljanik 3. Ne, sad će Slovenci u našim brodogradilištima graditi naše brodove. Nekad je Hrvatska bila peta u svijetu po brodogradnji.

  Temelj je u praksi a pomoć je nauka. Nauka traži znanje a ne mišljenje.