Maškare
U nedjelju smo bili jako ozbiljni ali kao maškare. U sklopu trke 4 godišnja doba, bila je trka Maškare na Čevo u organizaciji Lackovića i ekipe. Uredno smo glumili sve što nismo. Političari vuku cijelu godinu svoju masku poštenjačina a obični ljudi pak naprotiv da budu barem jedan dan negativci.
Svi smo bili diletanti i demagozi. Stavili smo na svoje maske naša prava lica. Neki su čak promijenili spol a neki se našli u pravoj koži. Malo smo i pravili budale od sebe. Pa ako nas mogu svaki dan političari podsjećati da smo stoka sitnog zuba, koja plaća njihovu nesposobnost i lopovluk, uzeli smo jedan dan da i sami sebe kažnjavamo.
Bilo nas upola manje nego za prošlog Maškarinja ali je zato atmosfera više toplija, ponekad i prevruća iako je bilo samo +10 stupnjeva. Toplinu je nesebično dijelio ženski dio a bilo ih malo previše, 2/3 od učesnika. Kao svjedok vremena sjećam se da je na određeni dan, ponedjeljkom išlo po “kvas”. 70-tih godina u Čakovcu bila je poznata gostionica na starom Sajmištu, gdje su žene udane srednjih godina donijele hranu i piće za ponuditi, veselile i birali po mogućnosti partnera.
Trka je ovaj puta bila nešto slabija po rezultatima, zbog maškara ali i blatno-skliske staze prema vrhu Čeva. Startni pucanj za start trke ispalio je gradonačelnik Novog Marofa /Siniša Jenkač/ koji je obavezan gost trkač /ove godine nije/ na trkama. Pored duhovne opuštenosti opteretili smo se proteinima, krafnama /veoma sličnim sa Trojana/ od marelica i čokolada. I uz neizbježne Aničine štrukle. Sve smo zalijali sa raznim tekućinama. Zbog manje posjete ostala je svega dovoljno za norijadu u podnožju kod parkirališta. Mnogi su pokisli iznutra ali i izvana u Bednji.
U svakom slučaju jedan od nezaboravnih dana. Svake godine sve više dolazi ljepšeg dijela društva.