Memento guskama

         Odnosi se na 29.Gösselsdorf Volkstriathlonse. Onaj koji je dao ime mjestu, da se sada pojavi, vjerojatno bi se rasplakao ko kišna godina. Jer ime mjesta vara, nema ama baš nijedne guske u tem Somboru. Ima patkica i to divljih koje su pitome tako da jedu iz ruke isto ko i one sa jezera Wörthersee. Nitko ih ne lovi pa su podivljale, dosadne ko uši. Ne da se od čovjeka koji nešto jede tako dugo dok joj se ne dade komadić kruha. Živa napast.
  A zašto pravi memento. Bilo je previše pitanja u vezi prve slike i triatlete Jana Jagodzinskog iz kategoriji besmrtnih M 65. Prva slika je rezultat pretople vode koja je izazvala određenu reakciju pa je bila vidljiva na izlasku iz vode. A po zakonu fizike, akcija izaziva reakciju, suprotni spol je zagrajao kao da su na Zrču i ja sam šarmatno i elegantno zaklonio lice. Za svaki slučaj da me poslije trke neka ne potraži.
   Treća slika, dr Jagodzinski, na tom mjestu ga drugi puta pretrčavam. Na bic stazi šest puta smo se izmjenjivali isto je toliko bilo na trčanju. U tom našem natezanju, gore dol po lojtrici, zadnji kilometar mnogi mlađi su nam gledali u leđa. Slučaj za psihologa. Kroki profil Jana. Dakle, doktor psihologije, /1948/ citizen of Canada, preko 30 ironman distanci.Svake godine otprilike oko 80 000 triatlonaca krene u sakupljanje bodova. Njegov Ironman overall renking, 1265: . Obišao je cijeli svijet na račun triatlona. Nas dvojica već dugo ratujemo a ovaj zadnji je bio najteži duel, još uvijek ledim koljeno. Ocjena iskoristivosti koljena, par postotaka, ide još na gorivo zvana, volja vlasnika.
  Sljedeće naše viđenje zakazano 22.08 na Kraigersee triatlonu.
Za kraj, kako sam organizatorima, obećao da dolazim ove godine, biću u Gusjem selu i iduće. Zbog standardno izvrsnih kolača, domaćih. Pored kolača pomoglo mi je i gesta domaćih prema nepoznatom gostu, Meni. Budući na svaku trku nosim sobom i stare sandale, ovaj put sam ih uzeo da se na putu koji vodi do jezera ne hodam po sitnom tucaniku. Tko ne želi bosom nogom na tucanik može pored puta hodati po šumi i isprobavati da li iglice od crnogorice, bodu. I tako ja prije cheka ostavim stare otrcane sandale pored jezera sa namjerom da poslije trke dođem po njih. Friška figa, jezerska okolica čista kao da nije bilo preko 500 ljudi na startu. U blizini je bila kanta za smeće, bacim pogled u nju. Do vrha sa smećem, pa neću zbog opsesije za starudijom kopati po kanti. Odem ljutit na sebe, ipak mi je bilo krivo partnerskih sandala. Vraćam se u tranziciju. Odem do stola sa kolačima da ublažim tugu. To je treći puta da ih uzimam i punim kartonski tanjurić bezobrazno sa mnoštvo raznih kolača. Idem prema autu i prolazim pored mjesta gdje su naše stvari iz  prve tranzicije. Vrećica sa mojim brojem, uzimam ju a nedaleko potpuno same i moje sandale. Uredno ostavljene. Obradovao sam kao kad završim trku. Pa tko ne bi opet došao, makar se patiti. Dan, vruči, završava kišom. 
T