Kog nacrtam bude živ. Crtić. Kog opišem, politički mrtvac. Psihološki. Kog nagrdiš on se zahvaljuje. Jest da je to finjak ali duboka uvreda. Činjenica je izvrgnuta ruglu. Slijed bedastih odgovora ne treba komentirati. Nema mistike samo kontemplacija.
Radi se o Viliju Finjaku u odlasku. Samo zahvaljujući posebnosti premijera da se ode kad on kaže a ne kad nalaže odgovorna i moralna situacija. Za Japancima zaostajemo svjetlosnu godinu, za protestantima par stotina a za zapadnim zemljama taman 30 godina.
Povijest je učiteljica života. Na nekim ovim prostorima vjekovima caruje određeno ponašanje. Mislim na izbjegličku svojtu gdje će mitom opravdati svoja prava. I to u državi u kojoj ne žive a imaju državljanstvo. Da će tako biti, jasno je rekao ministar pravde dotične zemlje ali da ima i obrnutih slučajeva. Žive tamo a ovdje prebjegli.
Neće se ništa promijeti jer tako svima odgovara. I jednima i drugima. Horizontalno i vertikalno intergrirani. Svi imaju samo jednu, svoju istinu. I Novu Klasu. I tu je problem.
6 kongres KP Jugoslavije, osobno dirigirao Broz i prozvao Đilasa 4-tog rangiranog političara, general pukovnika i potpredsjednika države. Da bi ga 1956 smjestio u hladovinu Sremske Mitrovice. Opet, gdje je bio i za prastare Yuge. Zašto, vidljivo je bilo da revolucija skrenula sa puta u crvenu buržoaziju. Đilas, starojugoslavenski studentski bunđija u novu se državu ubrzo razočarao, odjednom je vidio svoje dojučerašnje ratne drugove ogrnute u borđijske halje. I počeo crtati crnog vraga na bijelom papiru, misleći da čini dobro. Nije se ni povratio od šoka na kongresu, na kojem se je pokajao. Al zaman, razžalovali ga, uzeli čin, prestao je biti Narodni heroj… i zaglavio 10 g. u Glavnjači. Tu je imao vremena pa je napisao kapitalno djelo/ svrstano po nekima u 10 do 100 najutjecajnih političkih svjetskih knjiga/ pušten, pa opet zaglavio 13 g. sa knjigom sarkazma i cinizma: Razgori sa Staljinom, objava u Americi.
Tako i mi imamo Novu klasu. Dobro smo krenuli /konačno dobili državu/ ali smo skrenuli. Korupcija, kriminal, javni natječaji-fali im samo ime i prezime. Gdje, ne u privatnom biznisu koji uredno plaćaju poreze već u javnom prostoru sa nekim privatnicima koji su se slizali sa državom. Posebno u javnim poduzećima i državnoj administraciji gdje sve pršti i vrišti iz imovinskih kartica. Stanovi, kuće, vile, vikendice, štednja u bankama, šume, oranice, građevinska zemljišta. … Imamo siromašnu državu u dugovima i bogatu klasu. Sve to treba dobro pročešljati pa neka budu Nova klasa po pravu i pravdi. Koliko si platio poreza toliko možeš imati imovine.