Odricanje korizmeno

   Nemam se čega više odreći. Već sam se svega odrekao. I samog sebe. Prošle godine zarekao sam se da je dosta sa cirkusiranjem. Vrag mi nije dao mira. Odrekao sam se odluke. Nisam ja krivac nego moji u HSV-u. Rekli su da još nisam za otpad.  Austrijanci mi dali licencu bez da sam ju tražio a nisam je ni platio jer sam dugogodišnji Meisterschaften KTRV-a kupa. 

  Tjedan je započeo Globetkom. 10.03. utorak 2 kolo. Trojka iz TK Varaždina se potrudila da budu zapažena. Srijeda. Obavili smo liječnički pregled za licencu. Ostali iz kluba, ostali su amateri. Preko tjedna sredio dvije licence, našu i austrijsku. Obje me svrstale u M 75. Prijavio sam se na Indoor u Villachu za subotu 14.03 a za nedjelju na trku BUBA u Malom Bukovcu. E tu sam završio u kategoriji u M 70 jer Finisherka /Lacković/ ima logiku da je “fer” da se natežem sa nekim koji ima 70 godina a ja imam za par sekundi 75 g. Logika mu je da 74 godine i 7 mjeseci bliže 70 nego 75 godini. Malo smo razmijenili mišljenja i ispalo da su svjetske organizacije blentave, koje prave nered u kategorijama pa su se u tom košu našli i ITU; ETU, naš HTS ali i TRI AUSTRIA koji su me uvrstili u M 75. Međunarodno pravilo. Početkom kalendarske godine dobiva se kategorija bez obzira na datum rođenja. Uvijek je problem obrazovanje.
    U subotu put pod kotače do Klagenfurta i po staroj cesti kroz Krumpendorf, Portschach /možda zadnji puta/ da se prisjetim divnih triatlonskih trenutaka na triatlone. Kojih više nema. Posebno na postolja. Godinama sam doprinosio rezultatima HSV -naročito 2018,19 i 2020 kad smo bili prvaci Austrije. Lijepa nostalgična sjećanja. Sljedeće mjesto, Velden. Bili su izvrsno organizirani olimpijski triatloni. Prije 15 godina da se osvoji  AAT cup trebalo je završiti 3 olimpijska i nekoliko sprinteva. Za današnji AATC dovoljna su 3 supersprinta. Eh, Velden. Casino. Na olimpijskom sam osvojio zlato koje sam zakockao u Casinu. Neki pametnjaković je organizirao proglašenje trke u njemu. Kad si u Casinu onda si Rober de Niro. 
  Stao sam pred Casinom i snimio izvana. Brzo sam u Villachu. Za vrijeme Yuge, ta dva grada bila su puna naših kockara. 
Therme Villach. Ne da se hvalim opet sam bio zvijezda. U dvorani bi svi da se slikaju sa zvijezdom. Obavezni. Organizator, voditelj i još par njih. Teška trka. Sva toplina sa donjih bazena dizala se na 2 kat k našem bazenu. Temperatura od 40 stupnjeva. Kao u sauni. Nema svježeg zraka. Mnogi nisu ispunili limit od 28 minuta a bilo je poznatih koji su odustali na run&treku. Nema motora nego noge su pogon. Iako sam bio najsrtariji nisam dobio fenjer da ga odnesem doma. Iza mene ostala dvojica mlađih u dvije starosne kategorije.
  Meni kao legendi održali su pobjedničko slovo uz ovacije dvorane i prikladnim darom nekih 10 kila mliječnih proizvoda od Kärntenmilch. Bolje pobjedničko slovo nego posmrtno.
Nedjelja. Sa Njuškom na trku BUBE kao navijač a on da ispuni nedjeljnu kvotu od oko 30 km. Prilaze mi puno kolega i čude se čudnoj Finisherskoj dodjeli kategorije. Nisam dozvolio da mi se subotnji prekrasan dojam neslužbenog prvaka Austrije u Indooru pokvari, pa nisam nastupio. Trka BUBE odlično organizirana. Ali je bilo dobro i za zalogajiti. Dobar grah, ražnjići od kozlića, languši, pivo. Za 10 € previše. Uz startni paket. Cvetek, Iso Twist, Prga i Mg.
Moj patak nije u korizmi.