Moram olakšati savjest. Na Malu Gospu u Varaždinskoj županiji slavi se dan županije. Išao sam nekim poslom u RBA kad odjednom nastane neki muving pred županijskim ulazom, ja stanem. Stane i moja sjenka. Kad iz smjera Korza ekipa na čelu sa velepoštovanim premijerom. Bio sam iznenađen, iskreno ali sam se brzo snašao. Onako visok skoro 2m i markantan, ozarena lica sa smiješkom viknem u dubokom tonalitetu, negdje oko bas baritona. Andrej bok. Prolazeći pored nas u špaliru pogleda u mojem smjeru i kaže: vidimo se poslije. Eh, da ja imam vremena divaniti. U tim mojim nemirnim mislima prekine me glas novinara N1, Ranka Stojanca koji je isto dovikivao za premijerom pitanje da li može komentirati Kutinu.
Dobio je brzi odgovor: sve sam rekao. Potegao čovjek čak sa gornjeg Jadran gdje mu je baza do sjevera i ostao bez PGP-a. Pokvarene gramofonske ploče. Dan kasnije je bila ta ploča na repertoaru u Vladi. Međutim afera ide dalje, N1 je neumoljiv zajedno sa novinama 24 Sata, pa puštaju nove snimke.
A budući velepoštovani premijer tri dana, ništa nije rekao, pokušat ću ja kao premijer u sjeni, kad drugoga nemamo. Objasniti situaciju.
Odgovorni akter za amoralno i kazneno uhljebljivanje u Kutini a to mora potvrditi USKOK, izgledno da mu se piše opet zatvor. Ovdje je po zakonu sve čisto i bistro, pače veoma transparentno i jasno.
U slučaju Sabo nije bilo tako. Nepobitna činjenica da je Sabo ponudio ali teta koja je došla na razgovor i koja je tajno snimala /to je kazneno djelo/, sudjelovala je takođeri kaznenom djelu podmićivanja. Tu rečenicu sud nije uzeo za dokaz. A teta je na prijedlog Sabe da promijeni boju dresa postavila značajno pitanje.
A što ja imam od toga.
Podmetnuta teta je sudjelovala u traženju mita i snimanju. U najmanju ruku trebala je imati podijeljenu odgovornost.
Indikativno da premijer izbjegava treći dan dati objašnjenje. Znači crno se piše Sabi. Osim ako naše pravosuđe ne odluči drugačije.
U tom pravcu ide borba za predsjednika Vrhovnog suda na čije mjesto puca sudac Mrčela. Potpuno nekritični lik, koji je nam godinama prao mozak da u pravosuđu nema korupcije a ako je ima da mu donesu dokaze. Kad mu je to donio Mamić putem novinarskih pitanja on je to elegantno prećutao. A jučer je u svom pledoajeu u Saboru napao javnost da se dozvoljava da se suci vrijeđaju poslije presuda.
Gdje živi taj Mrčela ne znam ali svaki semestar iz EU Komisija dolazi Hrvatskoj prigovori o pravosuđu. I to godinama.
Za kraj, suci nemaju reizbor pa mogu donositi presude kako im se ćefne. Imovinske kartice su tajne osim kad nešto ušpiće kao sada ovi osječki majstori, Mamićevi pajdaši. I još bi po Mrčeli da suci među sobom dijele sinekure. Zaboravljaju da ih porezni obveznici plaćaju i po toj osnovi trebaju imati moralnu i materijalnu odgovornost.
Po riječima bivšeg predsjednika Josipovića postali su kasta za sebe.