Petek, svetek
Krenimo sa događajima u smiraj dana. Završio je cirkurs Sabora 19.07. po njegovim hodnicima i saborskim odborima, gdje su se častili epitetima Plenković i Maras. Anemični i stoker /stalker/ fiksiran na neku osobu. Na kraju dana HRT 1 donosi intervju prepoštovanog premijera koji je pucao od zadovoljstva jer je Sabor sve njegove akvizicije potvrdio a nekretinski bivši ministri položili ?? zakletvu. Nešto u vezi USTAV-a. Valjda oko poštenja. No to je sada slatka briga institucija, koje kaskaju za invetivnim istraživačkim novinarima.
Intervju vodi jedinstveni nadrealni Damir Smrtić, zvani u Međimurju “memla”, sinek direktora koji je upropastio Obrtničku štednu kreditnu zadrugu Varaždin osnovanu 1906. Mnoge je poslao na prosjački štap a i mojih 20 000 otišlo u 3MPlayer a on po zasluzi u karantenu.
Skoro sam povratio delicije koje sam konzumirao u kampu svoje šume, koliko su bila pitanja ljigavo naručena, tako da se p.premijer raspištoljio i napričao gluposti da će u ponedjeljak svih 600 000 koji su zbrisali u svijet, vratiti. Gdje će ih zaposliti to će biti lagani zadatak ove osvježene Vlade.
Zamalo su mi pokvarili dan. Nisam si mogao to dopustiti jer sam imao prekrasan dan, dan kad pobjegnem od samog sebe.
Ujutro na noge lagane, kupio domaći kuruzni kruh, pačja prsa, kečap i Zlatni Pan, za bez politike dan. Par dana ranije na Borlu kupio sam domaće kobase /nisu ko u Todorića/, vidljivo na slici teksturu mesa i kosanu mast /zaseku/. Uz domaću papriku i paradajz iz mog vrta i pravac u kamp za obuku.
Parkiram plavu ticu i pozorno krenem na mjesto duhovne obnove. Pozorno, znači da idem najkraćim putem ali da obratim pažnju na okolinu u svojoj šumi i kupim usput gljive. Prema fotosima bilo je uspješno u oba smjera. Nisam bio na zadatku branja gljiva već da se sljubim sa prirodom.
Počelo je natprirodno, pod saznanjem i uvjerenja da gljiva nema. Iznenadile su me lisičke koje sam na tom mjestu brao prije nekih 30 godina. Što sam ja bio više depresivni zbog uništanja prirode to su mi gljive sve više nudile. Vrganja ljetnih ko u priči, golubica, čak i jedan maleni borov vrganj-crni klobuk. Spremamo se živjeti na pustošima Mjeseca i Marsa a ovu djevičansku prirodu uništavamo. Nagrađen sam bio ne samo gljivama nego i sam i ulovio pa pustio malenu zmijurinu bjeloušku. A ribarica kockasta bila je prebrza za mene u potoku. Bio sam sebičan i nisam napravio snimku te ljepote faune.
Podignem logor u kampu, zapalim vatru, koja je socijalizirala čovjeka iz kamenog doba i pripremim meso. Nedaleko je spilja Vindija pa sebe stavljam u položaj neardeltalca. Da li smo iznevjerili evoluciju? Samo sam ja proizvodio buku u šumi i remetio glasnu tišinu. Povremeno se u daljini, sa zapada čuje žuna koja kljuca po drvetu a sa istoka milozvučna jedva čujna crkvena zvona označavajući 12 sati i vrijeme objeda.
Predivni ambijent u ovoj tužnoj zemlji.
U foto albumu dodani domaći plodovi, ogromne smokve i limun.