Pišem i suze brišem
U teškom sam političkom sukobu interesa i kažnjavam sebe samog zbog toga. Od sreće i zadovoljstva. Najstrože, najstrožom kaznom. Na Swim, run, swim. Dakle na Aquamana da proslavim izvedbe naših Olimpijaca. Vaterpolisti su već / za mene/ osvojili zlato, Španci doma. Pored prisvojene privatnosti biću i zločest-sportski. Sretan put Talijanima, Šveđanima, Grcima-ove godine ništa od naših Kanadera.
Čestitke svima našima. Bio sam loš prognozer. Računao sam na 5-7 medalja a Lena je osvojila šestu. Čestitke i onima koji nisu ostvarili san. 4 godine patnje zaslužuje naklon i pljesak. Najviše mi je žao Tina. Kad mu je kamera pokazala lice vidio sam strahoviti pritisak i zlo. A onda do sada neviđeni pomor favorita. Dugo sam u sportu, to nisam vidio. Zasuzilo oko. Crni pondelek, isto na svjetskim burzama. Čudan dan. Žao mi je i mog Ranteša. Mala greška i zvjezdani san nestao. Bio je na milimetar do slavlja i postolja.
Čestitke opravdane zaslužuje olimpijac, korporativni stručnjak. Pašteta. Osvojio himalajski breg visine 350 m. Iako sam vještiji i poznatiji korporativn stručnjak. Mislim na Europske relacije. Za mene se zna. Za njega bolje da ne. Jer kad ti firma glavinja svi bježe od tebe a ako potopiš par firmi neće ti se nitko javiti na mob.
Bilo koji sam portal otvorio iz paštete je iskakao. Poznatiji sam ali se nisam nikad uspio popeti se breg visine 350 metara. Imam nekih dve stotine otrčanih na Ivanščicu od Prigorca. No to je bezveze. Uspio sam ipak nešto bolje i jače ali ne u rangu od 350 metara. Uspio sam završiti kros triatlon na jezeru Weißensee. Nije za pohvaliti ali sam isplivao 600 m vode od 16 stupnjeva, na jednom mjestu bilo 11. Gorska vrulja. Jezero dubine 70 metara. Unatrag par godina nema više trke. Na plivanju umro momak od 24 g. Srce puklo od šoka. Uspio sam izaći iz vode i otpilio montičem 10 km do visine baznog logora od 1500 m. Nije nešto. Dosta je teže bilo preživjeti povrat downhill-po FIS stazi. Strmina, šuma, livada nepokošena, grmlje…ludog li organizatora. Za kraj spartansko trčanje od 5 km. Gore, dolje, 2 puta kroz potok, pa opet gore dolje. Noge odrvenjene. I tako iskočim iz paštete na prvo mjesto u kategoriji. I uredno 3 godine zaredom pa je ostalo zabilježeno. Najstariji takmičar na svim trkama za sve vjekove vjekova. Ostao i sjet na prekrasne pokale i još krasniju načelnicu mjesta. Baš mi fali ta trka.
Jako mi fali. U trilemi sam. Zbog triatlona ili zbog korporativne paštete ili zbog načelnice. Nije jedina koja organizirala dobre trke. Ima je i u Magdalensbergu gdje sam opet iskočio na prvo mjesto a načelnica nije odvajala pogled sa mene. Zgodna čelnica. Lijeva ruka sve govori.
Pišem i suze brišem.