Rekonkvista
Jučer je Plenković imao monolog. 15 minuta hvalospjeva. Ep, što se to bijeli u gori zelenoj. Hvalio se isporukama a o obnovi točno 15 sekundi. Po svojoj naravi i bahatosti, napao je poslovne ljude da su prevaranti, špekulanti te ostalom retorikom koju je koristila ekipa njegovog tateka i to sveobuhvatno provodila 1946. I to slušam od uhljeba koji u životu ništa nije korisno radio. Vrijeme je da kocka pokaže što zna. A prijetnju da se cijene moraju do petka vratiti natrag u 15 stoljeće, može okačiti mačku o rep što se mene osobno tiče. To sam mu unaprijed demantirao da zakonske osnove nema. Još smo u tržišnoj ekonomiji ili imamo puč bez vojske.
Novinari su ga nekoliko puta vraćali u stvarnost, pitanjima da li je on krivac. Ne ni govora. Nije odgovorio. Je odgovorio ali ponavljajući svoje “isporuke”. Pet puta je to ponavljao. Sav uznemiren jer se njegovoj samovladi bliži kraj. Maske su pale.
Pronašao opet žrtvu i alibi za njegovu krivnju. Škorić. Bolji kandidat mu Anušić, župan Osječki baranjski. On je po struci zidar, što krije kao zmije noge. Završio kineziologiju. Do tog zanimanja u CV nema nikakve škole.
Budući je danas 10.01. Povijesni dan. Kocka je bačena. Jedan ratnik sa 300 konjanika i 6000 legionara prešao je Rubikon.
Hrvatski Rubikon je da Plenković osobno preuzme obnovu. Petak je za mene svetak. Nisam se smrznuo od straha. Ne bojim se sekvestracije, nacionalizacije, eksproprijacije, pljačke i otimačine. To sam apsolvirao u mladosti. Posljedica materijalnih i duševnih imam još i danas.
Čekam njegove inspektore, carinike, poreznike. A on da mi osobno ukine subvencije i da mi poveća porez.