S večere, na večeru na Čevo
Rizi bizi, talijanska delicija. Na jednom triatlonu u Veneciji snimio sam recept. Kvalitetan je samo ako je u njemu mladi grašak, koji je sladak. Star je gorak. I to kompletan. Lupinu prokuhati i ispasirati, dok se riža kuha sa kobasom. Talijani imaju blagu varijantu sa piletinom. Ja sam napravio oštriju sa pečenom kobasom. Višak kobasica ostane za picu.
Kad je riža pri kraju kuhanja, ubaci se grašak na par minuta. Poslije se sve komponente sljube i ostavi pola sata da se smjesa primiri. Salata domaća, crno ulje.
Tako opskrbljen sa kalorijama prvo odem na Žgano vino po doping. A onda, ne na vrh Ivanščice nego kod Lacijevih 2 km trke ” Čevo pod lampašima” na druženje i sportsku večeru. Kad smo se popeli na vrh, dočekali su nas majstori roštilja po volji, piletina ili svinja i neizbježne Aničine štrukle.
Otrčati na vrh brijega nije bio jedini izazov i drugi natrpati se hranom. Treći je bio isto zahtjevan, trebalo je popiti najbrže 2 metra gemišta. Ekipe su bile mješovite. Pobjednika neću objaviti.
Ja sam se ranije povukao sa veselice prije pola noći. Ali sam sa pozicije starta snimio vatromet. Poslije vatrometa ostali su se spustili na start i nastavili sa sportskim druženje u skupini. Neki pojedinačno, koristeći mračnu noć. Bilo je muzike, pjesme i plesa a i namakanje izvana i iznutra u Bednji. A neki su dočekali rađanje novog dana.