Samaritanci

   Kao što je uobičajena, reagiram na aktualno. Skica u glavi i na “papiru”, za Fitch je u pripremi. Treba samo recenzija. Mogao sam esej zalepiti ali imam višak godina, pa imam ispad neke važne i bitne informacije. Moj otac je znao reči, poslije onog nema kajanja. Ili pravilo u šahu, taknuto maknuto.

Krenem po vodu i usput na breg. Nizina oblačna. Iz daljine se vidi ogromna maglovita kapa iznad planine. Na 300 mnv zauzela poziciju. Vjetar ništa, kao reforme od naše Vlade. Voda i putić pod noge. Idem ubrzano sporo. Pored magle, zrak zasićen vlagom. Na 500 mnv gusta magla a vlaga 100%. Fenomen planine koji prvi puta srećem. Magla nije zarezati ju nožem nego zabiti čavao i objesiti kaput na njega. Odlučim ne ići dalje nego nabrati medvjeđi luk, tu je još mladi i vratiti se. U nizini je nestao. 
  Sve je mokro kao da pada kiša. Berem ja, kad mi u šaku doleti bumbar. Mutna snimka /10 cm/ od magle. Jadnik u ovoj situaciji kad je hladno bez sunca, teško da će nešto naći za hranu. Možda neki plućnjak ili ljepljivu kadulju. Gledam ga. Neda se iz toplog. Po pokretima nožica, zaključujem neće dugo. Pothlađen je. Nije dobro odnijeti ga iz okruženja na koje je naviknuo. Uzimam ga sobom. U vrtu sad cvate crvena djetelina, bumbarska delicija. Bumbari su mi posebno dragi kukci. Rijetko bodu a ostali su jedini oprašivači. Pčelica je sve manje, ostale su samo soliterke. Fasciniram sam njihovim letom jer njime poništavaju sve zakone fizike. Stavim ga na cvijet. Odmah je rilcem crpio hranu. Za pola sata opet ja do njega. Morao sam ga premjestiti na drugi cvijet. No nisam bio samo ja samaritanac
   Upalim TV-N1, Plenković u Kijevu. U studiju B. Kovačević i razveže se diskusija da li je posjet spašavanje našeg zarobljenika. Po izjavi na presici ne čini mi se da je to bio cilj odlaska u Kijev. Ako da. Ovaj pompozni posjet, više šteti nego koristi. Možda je išao zamoliti da se razmjeni sa nekim važnim ruskim zarobljenikom, onda je to promašaj. Trebao je Grlić, Jesenjin Balkana i vrhunski diplomata u Moskvu, jer ako ga Rusi optuže da je plaćenik, slijedi smrtna kazna. 
Sad se vidi koliko je bilo pogrešno potjerati ruske diplomate i na način kako su najureni. Po starim navadama očekivati da će se hvaliti uspješnim posjetom.
Rusi baš nisu ekipa voljna za razmjenu. Zna se kako je prošao sin od Staljina. Nijemci su ga ponudili za von Paulusa + general štab. Stari je odgovorio da ne mijenja feldmaršala za vojnika a bio je poručnik. Uostalom, reče, kakav je to vojnik koji dozvoli da ga se zarobi. Sudbina mu je bila strašna, mučen u logoru i na kraju likvidiran.       
  Bojim se našeg dečka. Pored njegove neozbiljne odluke, naši mu ni malo ne pomažu. Koliko se vidi od diplomata a i neinteligentnih budalaša na čelu sa novinarkom V.N u Jutarnjem koji su objavili da bio u Tigrovima. Možemo si samo zamisliti kakva ga gorka sudbina čeka.
Civilizacijsko pravilo, ako ne možeš pomoći nemoj odmagati.