Sportski vikend 107 i 108
Počeo je sa sportskim susretom pri Obrtničkoj komori sa penzionerima. Sa mnogima se znam iz viđenja. Par dobrih poznanika. Jedan je brat bivšeg šegrta mog oca. I jedan profesor koji je spasio 1992 kulturno blago biblioteke Pakraca. Uz to i srpske vjerske knjige i ikone. Za mnoge je bio izdajnik, istjeran iz vojske i radnog mjesta u Varaždinu.
Druženje je bilo uz delicije i muzičku pratnju. Bilo je i pića. Jelo se najbolje sljubilo sa graševinom. Za “putnu” smo dobili crno ulje. Dobra uvertira za subotu.
Prvo. Zimska liga u Prelogu u 15 sati. Dođem u 14 i 30 i u slobodnoj govornoj informaciji priopće mi da je trka završila. Dobio sam kritiku čiste filozofije, slabo pratim Facebook. Nije mi ni kraj pameti da budem Leibnitz koji je preko “čiste” dogurao do matematike i to diferencijalni i integralni račun. Ispada da sam slabo računao. Te sam 3,2 km istrčao sa zakašnjenjem i postignutim rezultatom od 55 minuta.
Računam, bolje mi je da odem doma na tekmu jer Božićna trka u Kotoribi počinje u 18 i 30. Gledam prvo poluvrijeme, naši dominiraju, rezultat 2:1. Usput odgovorno čuvam psa od kćerke. Voli se rastrčavati po dvorištu.
Dogovornom ekonomijom sa kolegom Zvonkom zajedno krenemo na utrku. Poslije HE Donja Dubrava umjesto za Kotoribu Zvonkec me provozao po dragome kraju do Draškovca. Opla, još malo pa ćemo biti u Prelogu. Vratimo se nazad i zakasnimo na trku. Ja sam uredno otpilio dionicu. Ne pamtim kad sam uspio biti 6 u kategoriji. I ostao bez srebrne medalje. Šteta a to su bile zadnje trke ove godine, 107 i 108. Jedino što je bilo opravdano u sportskom smislu. Paket za 70 kuna, kapa Joma, energetske pločice i hot dog sa kobasicom. Ja sam se odlučio za dupli srneći gulaš pri lovcima “Jarebica” i pitki Cuvée kod ribiča udruge “Som”. Poslije namirenja životnih potreba za delikates zasladio sam kosanom mašću posipanom sa Horgoš paprikom i sitnim lukom. Od slastica, palačinke sa pekmezom.
Nedjeljno jutro, namirim moje stado od patkica i pokupim jaje. Svako jutro jedno jaje. Snagu daje.