Svinjarija od svinja
Znajući da nam u petak dolazi ap u posjet ja sam po preuzetoj špranci kukavički zbrisao u kamp. Narodski rečeno, napustio sam položaj i dezertirao. Pobjegao sam od pogubnog virusa među viruse, bakterije, lajmsku groznicu.
Krenem sa partnerom, opskrbljeni voljom, domaćim kobasicama s Borla i ostalom opremom.
Tako nisam slušao uživo, svinjariju o svinjama. Nije da sam uvijek protiv ali ovaj puta ap apsolutno nema pravo i još proziva seljake da ga ucjenjuju. Kakve su to gluposti da prosvjeduju oni koji nemaju svinje. Sve se nas ova svinjarija tiče. Neće biti domaćih čvaraka i domaćih mesnih proizvoda. Biće mesa iz Španjolske i Danske kad im istekne rok 6 mjeseci leda. U dućanu što nude od kobasica, čvaraka, prezvuršta to ja ne dajem ni svom psu.
Problem nije jednostavan. Prvo, kao država zakazali smo na preventivi. Ministarstvo nije proglasili 3 km i 10 km karantene a sve su zemlje u okruženju imale kugu. Mi se nismo pripremili ili je to bio kao naručen posao za kafileriju Grlić. Za sve su krivili seljake jer nemaju mjeru 3. Ako su to znali zašto nisu poduzeli još rigoroznije mjere. Od pamtivijeka se tako kod nas držale svinje. Da nije bilo tog načina moja obitelj bi doslovno pocrkala. Kad su nas raskučili tj sve oteli, preostalo je mom djedu da prehranjuje obitelj mesarijom. Na dvorišnim vratima papir, rukom pisano: koljem po kućama. A i sami su preko godine odhranila 2 prasca, da se moglo preživjeti. Nitko nije radio. Otac bez posla kao domobran. Brat od djeda 1946 u Ivancu još gore prošao. Skupio neke novce napravio kiosk i bagra ga razbila. Teta otišla u Zagreb do Jakova Blaževića i rekla zašto nas ne pobijete. Pred njom je nazvao telefonom glavnog u Ivancu. Naredio. Odmah prestanite sa maltretiranjem i šikaniranjem.
Tajnik Pavić recimo zna da se drugi oštrije bore sa kugom. Pa je spomenuo da su u Švedskoj na prvi slučaj kuge, pobili sve svinje u krugu od 1000 km. Nije rekao da su pobili divlje svinje. Kod nas ubijaju domaće svinje a divlje divljaju. Pobiti sve divlje svinje. I tako su proglasili lovišta za sebe u privatnim šumama. Svinje se hrane u privatnoj šumi da mogu neki odabrani zadovoljavati niske strasti. Kad nas je kuga okružila, da smo se riješili divljih svinja ne bi bilo epidemije.
U šumi je još sve životno. Našli smo redom sunčanice, rod Xerocomus, podstavke iz porodice vrganja, ledenjaće i prosenjak. U kampu uobičajeno su nas čekale trube, malo dalje skupina truba sa ljetnim vrganjem. Do njih 2 prekrasne mlade panterke, otrovne. Ima slična, biserka iz istog roda Amanita. Ne brati ko ne poznaje gljive. Kad su kobase bile pečene, njuška se potrudio da 2 para smjesti na pravo mjesto i zaspao. Napravio trčeći najmanje 15 km. Njuška je pored svi dobrota dobio i klopca i to jelenskog crvenog. Na povratu naletjeli smo na još jednog ljetnog vrganja. Prosinac zamalo. Izgleda da ćemo na Božić po sunčanice a za Tri kralja po hajdinskog vrganja.
Nedjelja. Danas sam bio na kolinju kod pajdaša od kojeg kupujem kuruzu za patke. Dobio čvarke i čurke. Točnije 2 krvavice i bijelu čurku. Domaća svinjarija. Pored toga prihvatio sam se ugodnog posla. Pripremiti nedjeljni ručak. To mi je navada od oca. Predjelo čvarci /još su bili topli/ s lukom i vrganji u vrhnju s domaćim rezancima. Zatim juha od puter tikve i junetine. Glavno jelo pisana pečenka, prilog krumpir i šopska salata. Umjesto slastica, malo omege 3- papaline. Sve sljubljeno sa maliganima. Postavljanje stola nije bila moja dužnost.