Tri Kralja
Utorak. 6.1.26. Snijeg u ovo doba nakon 18 godina i to pršić. Prsić sam zadnjih godina vidio samo u Austriji. Ima stvarni snježni vic. Radio sam u GK Međimurje 1986. Zapao snijeg. Na Ivanščici ga bilo 1,4 m; na Zavižanu 3,1 m. Građevinski poslovođa /Haso zajebant/ otišao za praznik NG doma u Bosnu. Poslao mi telegram. Šefe, snijeg pao, ja ostao. Moj odgovor. Nisi došao na posao ja otkaz telegramom poslao. Haso: Snijeg gazim odmah dolazim.
U 8 sati krenemo. Sa Njuškom od Lančića do Žganog vina i natrag. Društveni dom Lančić Knapić. 15 hodnja. Prijava od 15 € i u 9 krenuli. Poslije 500 metara ušli smo u šumu. Majka priroda majčinski nas prigrlila i odnijela nas do Žganog vina uz sve gušći snijeg.
Kod Žganog, prava mećava. Ovaj puta bez tuširanja ali sa pučkim veseljem. Dočekalo nas pseće veselje /domaći jeger/ kosana mast, pršut, suhe kobasice, aperitivi i kuhano vino. I udri po domaćim mesnim delicijama. Mljac. U povratku imali smo bliski susret sa muškom ekipom u jacuzzi kadi kod vikendice Cabin Winterfell. Bio sam ih slobodan pitati gdje su im komadi. Pravili su se Englezi a mi smo imali višak.
U Lančiću za ručak dočekale su nas divovske sarme. Teškom mukom uspio sam samo dve svladati. Smjesa sa dimljenim mesom a riža u tragovima. Mmmm. Jedem, prilazi mi kuhar. Nudi mi da još uzmem i dodaje da me poznaje. Pitam odakle. Znam vas od Žganog vina kad se do pojasa operete poslije trke. Naletio mi je na volej. Iskoristim prigodu pa ga zamolim da mi spakira za moju bolju polovicu uzorak sarme. Njezina ima previše riže. Spakirao mi 4 kom+suho meso. Sa sarmom spojio sam oba obroka /ručak i večeru/ u jedan. Od slastica, domaće orehnjače i makovnjače. Kuhar se pobrinuo i za Njušku, dobio je šnicle i korak jegera. Da se oporavi. Hodači su odradili 9 km a Njuška preko 20 km. Bio je zvijezda hodnje. Čas je vodio a za čas se družio sa začeljem kolone.
Došao domeka, bolja polovica bila ugodno iznenađena. Treba dodati pire i ima dva buduća ručka gratis.