Učiti
Učiti,cjeloživotno učenje i samo učiti kako je Broz govorio. Ima ih puno još na vlasti njegovih,ali su neposlušni.
Evo savjeta,bolje da uzmu ubrzani tečaj ekonomije,biće jeftinije od tih silnih PR-rovaca,koji samo mažnjavaju lovicu.
Više će vrijediti ubrzani kurs o ekonomiji,biće više znanja od recimo serviranja trulih podataka kako je sve bajno,pa ispadne,čekaj magare da trava naraste i konačno lova je završila po cijeloj Europi a akteri u zatvoru. Samo mi je čudno,nekad se iz zatvora odlazilo na vlast a ovi današnji su okrenuli trend pa sa vlasti odlaze na prisilni odmor.
Kako im osigurati brzi tečaj o ekonomiji i JEFTIN,bez PR agencija.
Neka kupe zadnjih 10 brojeva Economista i udri brigu na veselje. Kod nas na Varaždinskoj televizija ima emisija-Popevke i štikleci.
Znam da neće ništa naučiti,ali barem će se pohvaliti da su vidjeli novine koje se čitaju da se nešto i nauči.
O učenju,vidimo iz izjave ministra financija-vlada je sve poduzela oko visine cijena goriva i više nemože. Manemoj,može više i niže. Mogla se vlada odreći /za to netreba smrznuto-ukočeno lice pred TV kamere/,trošarina,1,5 kn za benzin i 1 kunu za dizel.
Još uvijek je proračun omastio brk. Kako,pa još imaju PDV 23% i što je veća cijena goriva više se puni proračun,toliko o znanju i kad se obmanjuje javnost. A da i pored PDV-a ima prostora dovoljan je podatak da sirova nafta u cijeni goriva sudjeljuje ako ministar nezna 25%. Isti slučaj je i sa brašnom i kruhom,u cijeni kruha pšenica ima učešće sa otprilike 15%,pa u Varaždinu čak i direktori banaka i još nekih financijskih institucija bave mješanjem tijesta. Naplata je odmah a može se peči kruh i od crnog brašna na crno. Kako je moguće,lijepo,seljak na crno proda mlinaru pšenicu,mlinar na crno izmelje i na crno proda pekaru a ovaj bijeli kruh proda na bijelo i sva davanja državi strpa u svoj žepić.
Hm,ja sam u metalnoj industriji,šteta da željezo ne raste na oranici ili na drvetu.
Ovu moju neozbiljnu izjavu treba zanemariti ali kod pšenice ima još jedan element u poslovanju,a to su poticaji,znači i poticaje je netko zadržao a privreda stenje pod samo 245 raznoraznih poreza,doprinosa,davanja,
Tu mi u članak upada Friščić,negira da je u bilo čemu odgovoran za stanje u državi,iako je ns vlasti a največi doseg je isplačeni 3,6 miljardi kuna poticaja.
Prvo,na domaćem terenu poticaji se daju da za cijelo stanovništvo bude jeftinija cijena proizvoda a ne da neki tu lovicu trpaju u svoj džep kako je slučaj sa mesom. A na stranom terenu,tj u EU uvozimo meso koje je odstajalo u na ledu 6 mjeseci i trebalo bi ići u kafileriju,zašto u kafileriju kad mi imamo zakon da može takvo meso stajati iliti ležati a može i visiti 12 mjeseci. I tu činjenicu ministar potvrdi u radijskoj emisiji,znači svjesno se nekom pogoduje,jer se to meso plaća 4 kn u Danskoj a u mega trgovina i u največoj maloprodaji jednog domaćeg lanca kg je po 25 kuna.
Nazdravlje.
E sad opet Friščić,mi sa onim našim poticajima kupujemo ino-meso a naši svinjogojci propadaju jer tu cijenu ne mogu postiči,naročito sa povečanjem cijene kukuruza. Pa kako će ministar riješiti problem,lako,imaćemo prisilni iterventni otkup od strane države,a neće biti plaćeno i opet traktori na cestu.
Sjajna agro-ekonomska politika,sve je po propisima i zakonima ali vezana je na onaj vic o Husi i Hasi koji su trebali prokopati Švicarcima tunel ispod Alpa.
Iako su bili najfetiniji nisu dobili posao,netko iz EUluxa je izlobirao najskupljeg izvođača. Svejedno su ostavili dobar dojam pa su im Švicarci ponudili da u istom tunelu položene potrebne kablove uz dobro plaćanje. Pristanu obojica ali sad mudro zaključe da im treba još jedan,naime Huso kopa kanal,Haso zatrpava,trebaće i Suljo da polaže kabel. Švicarci se slože daće platiti i Sulju.
Prihvate se trojica posla a Švicarci nadgledaju,posao izvrsno ide,Huso kopa,Suljo polaže kabel a Haso zatrpava kanal. Odu Švicarci,poslije nekog vremena naiđu oni da vide kako trojica napreduju. Vide da se radi punom parom,Huso kopa a Haso zatrpava,čudom se čude ali gdje je kabel, ne valja vam posao,zabugare investitori.
Huso i Haso zajedno prozbore,sve radimo po zakonu i propisima,dubina,širina,tempo rada,sve je zadovoljeno.Ali kabel,pa njega treba staviti, e to nije naš posao,Suljo nije došao na posao.
Kako preko Friščića do Rohatinskog,obojica su ekonomisti.
Prvi,srednja škola ekonomska,pa onda viša u Varaždinu. I ja sam poslije strojastva krenuo na taj fakultet,prenio kolegije koji su se dali i udri grijat stolicu. Sprčkam ja prvu godinu na brzaka,ocjene mi nisu bile važne za razliku na strojastvu /nijedna ispod četvorke/,sve nešto oko dva do tri,projurim ja i drugom godinom i evo mene na trećoj. A kako u meni stalno čući harlekin,pa se ja zapitan ko sam i što sam ja. Imam dvije godine u nogama,puno sam oko te škole hodao ali znanje,skoro ništa,vratim se ja na drugu godinu i diplomiram,skupim krpice,opet, i pravac na marketing / Kenedijev trg Zagreb/
Bile se neke zgode na fakultetu u Varaždinu,informatiku smo učili iz 15 g starih knjiga,za neke kolegije nije ni bilo literature a neke ispite sam položio sa znanjem iz strojarstva. Recimo,ekonomika poduzeća,tri pitanja,prvo-neka opća tema,drugo pitanje neki zadatak i treći slično ali nepoznanica. Prvo obradim lirsko-epski i krasopis a drugi zadatak zapinje,rupa u memoriji ili sam promašio predavanje,ništa,udarim ja pravilo trojno iz matematike pa kud puklo. Ima me na listi za usmeni i prof Ruža odma na mene,kolega rezultat je točan ali postupak,prvi put to vidim. Kad je frka ja ćutim ko zaliven, i padne dvojka.Druga važna dvojka iz računovodstva-prof Ređep. Isto sam na pismenom,vrludao,ali evo mene na usmenom. Kratko,nisam bio briljantan,pita mene prof,što ću ja kolega sa vama,ja po običaju mudro čutim. Izgleda da sam ipak ostavio neki dojam,pa mi postavi dodatno pitanje da se iskopam iz trenutnog neznanja. Mučim se a prof klima glavom i da opravda sebe a i mene,kolega vi ste blizu ali vas nemogu pustiti. Ja ni riječ a i ostala trojica studenata ozbiljni,kad ovo moje znanje nije za prolaz. Prof počne listati index i tup prva stranica,gleda on listinu a onda odlučnim glasom: e nemože to tako. Koja je sad nevolja mislim si ja,opet on nemože to tako,kolega ja vas moram pustiti,dobro propentam ja iznenađen,više za sebe. Kolega,vi ste sa strojarstva došli u ekonomiju i više znate nego ovi,pokaže na onu smrznutu trojicu. Dvojka ko katedrala i kao što sam spomenuo,ja u Zagreb.
Da nebi bilo kak si ja zamislim,u Zagrebu nisu mi priznali diplomu a isto sveučilište,dobio razliku za položiti statistiku,pa u matematici,pa računovodstvo….eto ti,htio znanje pa sad ga imaj.
U međuvremenu Joža Friščić se uhvatio državne službe i završio na kraju u Saboru,ništa kriv a ja budalica pravac u proizvodnju i poduzetnik.
Naraučenje,zašto učiti u ovoj državi,ni sa tri tehnička fakulteta nećeš naći posao a u onoj bivšoj sa srednjom proizvodnom školom,dobiš dekret gdje ćeš raditi.
Hm,a ko će stvarati novu vrijednost,više nećemo imati dvije Hrvatske,jedna puni buđet a druga troši. Još malo pa ćemo imati konačno jedinstvenu Hrvatsku,samo ona koja troši.
Poticaji-Friščić,a tu blizu je i guverner bez banke,pardon ima Poštansku i ima Hrvatsku narodnu banku koja je Hrvatska narodna banka u Hrvatskoj i služi Hrvatskom narodi,točan citat od gospođe premijer.