Zgrožen po moralu

 A gdje velecijenjeni premijer živi ? Tema dana suci. Kako se njihova imovina provjerava a i njima bliskih osoba. Nikako. U Jugoslaviji su bile Komisije za ispitivanje porijekla imovine a u poduzećima Samoupravna radnička kontrola. Imena institucija da umreš od smijeha ali je činjenica da je barem bila nekakva briga o čistoći morala. Nastranu, mnogih zastranjenja. Kao kad se branio državni poredak.

 Osuđenik iz Bosne se očitovao. Nitko nije komentirao njegovo hvaljenje da je jako obrazovan. Svojom izjavom sam sebe optužuje. Ako su ga reketarili zašto nije prijavio ili označio novčanice. Nevin ne treba mititi. Mislio da će ih nategnuti a oni su njega. Cijeli slučaj je toliko bizaran da ga nema ni u alanfordovskim ni montipajtonskim filmovima. Nažalost neke institucije su pale na ispitu zakonitosti. Kritiziraju bjegunca da nije bio konkretan u prijavi od 10 mjeseca 2020. 

Zar Foto osuđenika i suca u druženju nije da sva zvona moralna, počnu zvoniti.  

   Nepobitna je činjenica da su spomenuti suci dno dna. Ujutro su u sudnici sudac i optužen, poslijepodne zajedno plešu kazačok i pjevaju ne može nam niko ništa. Uz to su se ubijali od ića i pića, od jutra do sutra. Kao da su u svatovima. Dokaz foto. Pa u kojoj to državi još ima. 

 Rasplet je umjetnički. Poslije lijepog druženja odrezali mu kaznu. Osuđenik po svojoj tvrdnji ukupno dao oko 1 milju €, što u cashu što u naravi. Da nije bio škrt i dao 2 milje dobio bi samo 3 godine i za par bi mjeseci opet bio u elementu.Dakle kume, AJMOOOO driši kesu. https://www.youtube.com/watch?v=FA0R2B2v7Lo

  U službi je često bio, rekli bi Slovenci “rahlo uvijen”. Jednom prilikom sa pajdašom je kratio vrijeme u Srniščaku i po fajruntu izašli su van. Pajto u auto a drug mu kolegijalno naplati kaznu jer je pijan. Mogu se pohvaliti da je i mene znao zaustaviti, kazna je bila sigurna. Uvijek je našao razlog za kazniti. A ja nikad da platim na licu mjesta. Budući je bio elegantno neodgovoran, podatke je zapisivao na kutiji cigareta. Kad je zadnju popušio, kutiju je bacio. Veselje.

  Međutimu u svemiru uvijek ima kažu, božje pravde. Jednog dana na spomenutom mjestu uz prisustvo neizbježnih kibica koji su uživali u njegovim ispadima. Naiđe crni mercedes ZG registracije. Uredno zaustavi auto salutirajući i njihajući se. Poslije laganog maltretiranja šofera zatražio da puše u dreger. To nije bilo dosta nego da pokaže i opremu. Tog trenutka se spusti staklo na zadnjim vratima i pojavi se lice republičkog ministra milicije. Očitao mu je bukvicu uz pitanje da li je drumski razbojnik ili cajac. Uz opće veselje publike. Naredio mu da sam puše, da se javi šefu a taj da se njemu ujutro javi telefonom u 7 sati. Rasplet je bio prilično nezgodan. Šef je smjenjen, junak priče je suspendiran na 6 mjeseci / da nije bio pred penzijom dobio bi cipelu/. Poslije par mjeseci otjeran je u penziju bez junaka socijalističkog ordena sa srebernim mudama. I u penziji nije dugo uživao.

Do 90-tih bilo je u Varaždinu prava uživancija.